Quantcast
Channel: TRČANJE.rs
Viewing all 2880 articles
Browse latest View live

BRC škola trčanja 2018/19 – trening trčanja nikada nije bio ovako kvalitetan

$
0
0

Zimski semestar BRC Škole trčanja 2018/19 startuje upisom u nedelju 18. novembra 2018. i traje do 1. maja 2019.

Zamisli kako će izgledati tvoj trening: dolaziš u Belgrade Running Hab, pravu trkačku kuću, gde popiješ super kafu dok gledaš na reku, presvučeš se u toplom, a posle imaš mogućnosti i da se istuširaš i nastaviš dan. Sve je udobno, sve prilagođeno tvojim potrebama!

Treniraćemo u najbolijm uslovima do sada, a treneri će se postarati  da izgradite pozitivne navike, steknete formu svog života i završite Beogradski maraton, (ili neku drugu prolećnu trku) 14. aprila 2018. godine.

Upis će se održati 18.11. u Belgrade Running Hub-u, u Tadeuša Košćuška 78, na 25. maju. Broj prijavljenih je OGRANIČEN!

Šta je BRC Škola trčanja?

Kada odlučimo da počnemo sa trčanjem, iz pozicije nekog ko je dobar deo života proveo sedeći, trčanje je poput odlaska u džunglu bez vodiča. Često se toj situaciji ne snađemo baš najbolje: brzo se demotivišemo, neretko povredimo i na kraju odustanemo od avanture. 

Beskompromisno smo opredeljeni za bezbedno trčanje i zato smo svim našim polaznicima obezbedili BESPLATAN LEKARSKI PREGLED kod sportskog lekara – to je vaša ulaznica u svet trčanja!

Škola trčanja je program koji stvara preduslov za kvalitetno bavljenje trčanjem. Program koji polako i postepeno, na bezbedan i sistematičan način gradi temelj običnim ljudima da dostignu najbolju formu života.

Šta trčanje donosi u tvoj život?

Pogledajte ovaj video. To su ljudi koji su pre tačno godinu dve godine upisali zimski semestar  škole u 2016. godini. Ovo je njihova završna trka na Beogradskom maratonu 2017. godine. Slično iskustvo čeka i sve vas koji upišete ovaj semestar.

Cilj Škole trčanja je da postanete srećniji, zdraviji i jači ljudi, brži i bolji trkači i trkačice. U sklopu tog iskustva, istrčaćete 5km ili 21km na Beogradskom maratonu 14 aprila 2019. godine.

Beogradski maraton 2017 – Diplomska trka IX generacije

Zašto trčimo Beograd? Zato što je Beogradski maraton praznik trčanja i naš cilj prolećne trkačke sezone. Evo kako su protekle diplomske trke na 5km i 21km IX generacije školaraca. —Hvala #adidassrbija na filmu i ekipi Aleksa Radunović i Предраг Гавриловић. Belgrade Running Club Trcanje.rs #whyirunbelgrade #adidasrunning

Posted by BRC Škola trčanja on Friday, 5 May 2017

Kako radimo (kada je napolju zima)?

Kroz Školu trčanja je prošlo više od 3.000 ljudi, a to je ogromno iskustvo koje nam daje uvid u najbolja moguća rešenja. Pristup radu je individualno-grupni. Treniramo 3x nedeljno. 

Osnovna ideja je da trčanje čini da se osećate dobro, a da vas ne umara, dodatno stresira i opterećuje. U Školi trčanja govorimo o gracioznom, harmoničnom i funkcionalnom telu i trčanju koje će doprineti poboljšanju sveukupnog života pojedinca.

Trčimo napolju, ali nam je na raspolaganju topla sala utorkom  i četvrtkom u kojoj se presvlačimo, zagrevamo, istežemo…

Treniramo u toploj sali Belgrade Running Haba (podno grejanje) i radimo treninge iznenađenja na Košutnjak, Avali i  Atletskoj dvorani u Beogradu.

Gde trčimo?

Treninzi Škole trčanja se održavaju tri puta nedeljno, što je optimalni nivo opterećenja za početnike. Trčimo na dve lokacije, na kojima je obezbeđen prostor za presvlačenje.

  • Treninzi Škole trčanja se održavaju 3x nedeljno, što je optimalni nivo opterećenja za početnike
  • Grupe Škole trčanja se održavaju na 2 lokacije u gradu: Dorćol (25. maj) i Ada
  • Možete kombinovati termine iz različitih grupa-lokacija
  • Uradite trening samostalno “za domaći”, npr kada ste na poslovnom putu

Možete odabrati jednu od 2 grupe:

Grupa #1

  • UTO 18:00 – 19:30 Belgrade Running Hu
  • ČET 18:00 – 19:30 Belgrade Running Hub
  • SUB 09:00 Ada Ciganlija

Grupa #2

  • UTO 20:00 – 21:30 Belgrade Running Hub
  • ČET 20:00 – 21:30 Belgrade Running Hub
  • SUB 09:00 Ada Ciganlija

Pored ovih termina, postoje dodatni termini i lokacije svakog dana u nedelji.

DOMAĆI ZADATAK: U Školi svakog meseca dobijate program rada, tako da trening možete da uradite “za domaći”, pre škole/posla ili na putovanju. Sve što je potrebno jeste da se javite treneru u zatvorenoj Facebook grupi kroz koju komuniciramo! Na taj način ne zaostajete za grupom i ravnomerno napredujete.

BONUS: Svi školarci koji upišu Školu dobijaju na poklon kvalitetnu funkcionalnu majicu dugih rukava u vrednosti od 3000 dinara, kao i zdravstveni pregled u privatnoj ordinaciju u vrednosti od 2500 dinara.

Da li je Škola samo za početnike ili i za iskusnije?

Otvoreni smo i  za iskusnije trkače i trkačice, t.j one koji su već  istrčali polumaraton i hoće da istrče svoj lični rekord ili ful maraton.

U novom semestru Škola je organizovana po niovima. Pre svakog početka semestra radimo test koji nam pomaže da ljude približnih sposobnosti svrstamo u grupu, kako biste mogli što bolje i sistematičnije da napredujete bez improvizacija na samom treningu.

  1. Nivo A1 – Početni nivo utreniranosti u koju ubrajamo i GRUPU ZA HODANJE. Cilj je 5km na Beogradskom maratonu, ali će većina istrčati 10km na treningu.
  2. Nivo A2 – Srednji nivo, pojedinci koji će spremiti po prvi put svoj polumaraton
  3. Nivo A3 – Napredni nivo, već iskusniji trkači, svršeni polumaratonci/ke koji će pokušati da na teškoj stazi BG maratona postignu svoje najbolje vreme.

Cena Škole trčanja

Cena polugodišnjeg programa uz max 74 treninga je u nivou cene mesec dana rada sa individualnim trenerom. Saznajte sve o načinima plaćanja  i prijavite se na www.skolatrcanja.com.

Broj mesta u Zimskoj školi trčanja nažalost je organičen kapacitetom sale za trening. Upisaćemo maksimalno 60 školaraca, a pravilo je – rane prijave imaju prednost.

Rezervišite svoje mesto na vreme jer je sledeća šansa u maju 2019. godine!

KRENI DA TRČIŠ U ŠKOLI TRČANJA

The post BRC škola trčanja 2018/19 – trening trčanja nikada nije bio ovako kvalitetan appeared first on TRČANJE.rs.


Belgrade Night Mile – najbrža milja pod noćnim svetlima!

$
0
0

Noćna trka pod nazivom „Belgrade Night Mile“ biće održana u Beogradu u petak, 2. novembra, od 22h, sa početkom na Savskom trgu, preko ulica Milovana Milovanovića i Gavrila Principa. Ruta od ukupno jedne milje, odnosno 1.6 kilometara i zbog potpuno urbanog ambijenta predstavlja jednu od najzanimljivijih trka u regionu.

Trčaće se štafeta u timovima od po troje trkača, u dve različite kategorije, muškoj i ženskoj. Svaki član tima treba da istrči milju, dok konačan skor ekipe predstavlja ukupno vreme potrebno da svi članovi istrče zadatu dužinu.

Učešće je besplatno za sve, a s obzirom na to da su mesta ograničena obavezna je registracija za trku i to putem sajta. Za one najbolje obezbeđene su vredne nagrade za najuspešnije, kao što su patike za trčanje.

PRIJAVI SE

– Noćna milja je zaista drugačija trka. Nekome će biti najbrža, nekome ne, ali će svima sigurno biti najzanimljivija. Zato pozivam sve ljubitelje trčanja da nam se pridruže, da zajedno istrčimo noćnu milju, da se trkamo, ali pre svega dobro zabavimo. Interesovanje je zaista veliko, a kako je broj mesta ograničen, potrebno je da se svako ko želi da učestvuje što pre prijavi – rekao je Marko Tomić, kapiten adidas Runners Belgrade tima, jednog od organizatora događaja.

Promoterka i jedna od učesnica trke je i Biljana Cvijanović, pobednica ovogodišnjeg Beogradskog polumaratona.

– Većina ljudi koja se do sada prijavila trči samo iz hobija, i to daje draž trci jer će šanse biti izjednačene, a samim tim i ceo događaj će biti zanimljiv i uzbudljiv. Radujem se što ću da trčim u ovom delu Beograda, pored Ekonomskog fakulteta jer sam i sama ekonomista, i prija mi takav gradski ambijent – rekla je Biljana.

Pored tima adidas Runners Belgrade, partner ove zanimljive noćne trke, koja se održava prvi put u našem gradu, je Gradska opština Savski venac na čijoj teritoriji se održava takmičenje.

– Noćna trka je prirodan deo naše kampanje „Pronađi snagu i pokreni se“, u kojoj promovišemo sport i zdrave životne navike, ovo je samo jedan od načina na koji želimo da ukažemo na važnost bavljenje rekreativnim sportom. Sigurni smo da će se veliki broj sugrađana pridružiti trci i da će ovo postati jedan od značajnih sportskih događaja na našoj opštini – istakao je Uroš Tripković, član veća Gradske opštine Savski venac.

Proba za noćnu trku „Belgrade Night Mile“ biće održana u nedelju, 28. oktobra od 10 do 13 časova, u Atletskoj dvorani u ulici Bulevar oslobođenja bb. Tamo će biti organizovan trening za sve one koji žele da testiraju svoju brzinu i obave poslednje pripreme za trku.

PRIJAVI SE

The post Belgrade Night Mile – najbrža milja pod noćnim svetlima! appeared first on TRČANJE.rs.

Trčanje zimi – GTX patike za trčanje

$
0
0

Jesen, a naročito zima, dobar deo trkača skloni sa ulica na trake za trčanje ili u teretane. To je oduvek bila praksa koja se, polako ali sigurno, menja.

Ako zamislimo jedan tipičan zimski dan sa temperaturom oko nule i ako ga još smestimo u grad, koji beli sneg brzinom svetlosti pretvara u bljuzgavicu, biće nam jasno zašto se zimi trkači odlučuju da trening odrade u zatvorenom. Elem, nikome se ne mili da po takvom danu boravi napolju, hladno je, iako se trčanjem brzo zagrejemo, a ako tome pridodamo činjenicu da će vam noge, već posle prvih 100 m biti potpuno mokre, LSD trening sigurno bolje zvuči u zatvorenom.

Ipak, trčanje zimi na otvorenom ima svoje prednosti. Pored toga što su sve staze vaše jer su šetači na zimskom odmoru, biciklisti na trenažerima, a deca u igraonicama, trčanje zimi na otvorenom nam jača duh i poboljšava cirkulaciju, a kada ga jednom probate, uz odgovarajuću opremu, brzo ga zavolite.

Patika glavu čuva, šubara je kvari

Kada kažemo odgovarajuća oprema mislimo prvenstveno na odgovarajuće patike. Patike koje treba koristiti zimi u mnogome se razlikuju od letnjih patika. Prvo i osnovno je gornjište patike. Zimske patike se prave od vodootpornih materijala. Iako u svetu postoji veći izbor materijala za ovu namenu, kod nas dominira Gore-Tex obuća koja je negde tehnološki najdalje otišla. U pitanju je materijal koji ne dozvoljava da voda prodre u patiku, dok je, sa druge strane, dovoljno prozračan da vam se noga ne upari dok trčite.

Ove patike su uglavnom dosta čvršće od letnjih patika, što je izuzetno korisno kada je u pitanju trčanje po klizavom tlu jer smanjuje rizik od izvrtanja zgloba. Pored čvrstine, patike za zimu imaju i nešto rebrastiji đon koji nam pomaže da se manje klizamo po snegu i blatu. Dakle, stabilna, topla i suva patika za trčanje je prvi komad opreme u koji treba uložiti pre izlaska na stazu zimi, ali ne i jedini. Već smo pisali o razlikama u letnjoj i zimskoj opremi, pa to pročitajte ovde.

Neki to NE vole vruće

Ukusi su različiti u svemu pa i u trčanju zimi. Neki od trkača i trkačica ne preferiraju patike sa Gore-Tex gornjištem. Glavni razlog je toplota. Neki ljudi prosto imaju drugačiju termoregulaciju i perifernu cirkulaciju, tako da su im ove patike pretople. Radije bi istrpeli mokre čarape nego pregrejana stopala.

Drugi razlog zbog koga neki trkači i trkačice izbegavaju Gore-Tex patike je činjenica da su one manje fleksibilne od patika koje se prave od prozračnijeg gornjišta. Iako smo rekli da su ove patke stabilnije, neki ipak više vole da su im patike komotnije i fleksibilnije.

Kao što rekosmo, o ukusima ne treba raspravljati.

Ono što je važno je da nam kiša i sneg više nisu prepreka za dobar, zdrav, trening na otvorenom. Jedan izgovor manje sa zimskog spiska.

Tekst je originalno objavljen na Intersport blogu.

The post Trčanje zimi – GTX patike za trčanje appeared first on TRČANJE.rs.

NEED FOR SPEED: APATIN – ili priča o tome kako se snovi ponekad i ostvare

$
0
0

Nedelja je, 21.oktobar. Zaspao sam tek posle ponoći, od nervoze. Dan je osvanuo oblačan i vetrovit. A ja treba da trčim 23. po redu Dunavski apatinski polumaraton. Srećom, start je tek u 11h, vreme se možda i popravi do tad.

Ovu trku inicijalno nisam ni uvrstio u svoj trkački kalendar za 2018. godinu. Ipak, budući da sam sebi dao zadatak da obiđem svaku trku u Srbiji i da sam na vreme shvatio da ću taj vikend provesti kod rodbine na severu, prijavio sam se za Apatin u poslednjem trenutku.

STAZA, OKREPA I JEDAN STARI SAN

Zbog te odluke bilo mi je drago čim sam, stigavši u banju Junaković, video da Zdravko Mišović učestvuje u organizaciji.

Zdravka sam upoznao nedavno na Paliću i s obzirom na to da sam imao prilike da se lično uverim u njegove organizatorske sposobnosti, nisam ni sumnjao da će i ovde odraditi sjajan posao, zajedno sa Goranom Čegarom i ostatkom ekipe.

Takođe, vreme se u međuvremenu popravilo. Temperatura se podigla na oko 10 C a vetar se donekle umirio. Gotovo savršeni uslovi za trčanje!

Shvativši da ova ravna staza nema previše uvijanja i skretanja, pred sam početak trke sam rešio da pokušam da ostvarim jedan svoj san i ujedno oborim lični rekord.

Ovde moram da napravim kratku digresiju da bih objasnio o čemu se radi.

Tokom svojih prvih trkačkih dana, izveo sam jedan mali eksperiment. Želeo sam da vidim kojom brzinom mogu da istrčim 1 km. Otišao sam do bolnice Dragiša Mišović i sjurio se bulevarom ka Hajd parku.

Posle jednog kilometra, stao sam, pogledao u aplikaciju i video… 5 min!

Wow. Ako krenem redovno da treniram, da li bih jednog dana mogao ovom brzinom da istrčim 5 km? Ili čak 10 km?

Na polumaraton nisam ni pomišljao. Ili makar ne u tom trenutku; ta misao je došla znatno kasnije.

U TOM trenutku, onako iznemoglom i zadihanom, činilo mi se da ljudsko biće sigurno ne može da izdrži ovakav tempo jako dugo. Zar ne?

To naravno samo pokazuje koliko blaženo sam ignorisao atletiku i sve njene rezultate u prvih 30 godina svog postojanja.

Elem, pet godina i nekoliko hiljada istrčanih kilometara kasnije, stajao sam na startu jedne polutke sa idejom da učinim upravo to – da je istrčim za oko 1.45! (pejs od 5 min/km).

I zato sam od starta krenuo oštro.

Foto: Erika Blašković

Na moje zaprepašćenje, gomila ljudi oko mene – svih uzrasta – je pratila moj tempo ili išla dosta brže!

Ovi ljudi se uopšte ne šale!

Učestvujem na trkama već dve godine i ne sećam se da sam doživeo da oko 75% trkača na jednoj trci povuče ovako brzo!

Jesam ja to došao na neku trku Supermena, ŠTA JE OVO?!

Pogled na rezultate narednog dana je pokazao da je 311 od ukupno 436 polumaratonaca trku istrčalo za manje od 2 sata. Po mom mišljenju, odlična statistika!

Ravna staza i odlična organizacija su učinili svoje. Svi su očigledno došli po rekorde!

Ni okrepe nije manjkalo, a imali smo i muziku pokraj staze, tako da se činilo kao da se svi jako dobro provode!

Što se mene tiče…brdski trening tokom poslednjih meseci je dao rezultate. Po prvi put u životu sam sam bez većih problema održao pejs 5 do samog kraja. I time stavio tačku na jednu odličnu sezonu. I po ko zna koji put ostvario nešto za šta sam prethodno mislio da je nemoguće.

Od potpunog nepoznavaoca trčanja koji se usled preteranog rada zapustio i stravično ugojio, došao sam do rekreativca koji može da istrči jedan polumaraton nedeljno, pa čak i maraton i kraći ultramaraton.

ZA KRAJ

Posle više godina učenja i trčanja, došao sam do zaključka da je ljudsko telo čudesna mašina sposobna za velike transformacije i podvige; samo ako se dobro održava.

Uz jaku volju, dobru ishranu, redovan trening i dobar san, ništa nije nemoguće!

Imajući to u vidu, pre nego što stavim tačku na ovaj tekst i odjašem u sumrak, voleo bih da vas pozovem da posetite sajt škole trčanja, ako biste voleli da krenete da se bavite ovim sportom.

A Apatin obavezno posetite najmanje jednom – organizacija je sjajna, videćete da vredi!

 

Trenirajte vredno i uživajte u svemu što radite! Vidimo se na stazi. N. R.

 

The post NEED FOR SPEED: APATIN – ili priča o tome kako se snovi ponekad i ostvare appeared first on TRČANJE.rs.

Horst Milde – osnivač najbržeg maratona na svetu slavi 80-i rođendan

$
0
0

Berlinski maraton je najbrži maraton na svetu! Čak 11 svetskih rekorda osvojeno je upravo u ovom granu, a čovek koji stoji iza njega je Horst Milde.

Povodom njegovog osamdesetog rođendana, 24. oktobra, u nastavku sledi omaž njegovom životu posvećenom trčanju, pripremljenog za proslavu rođendana, a objavljenog na German Road Races (GRR) sajtu, jednom od njegovih mnogobrojnih projekata.

Horst Milde slavi svoj 80ti rođendan. Otac Berlinskog maratona postao je sinonim za razvoj rasprostranjene kulture trčanja u Berlinu. On je tvorac nekoliko najvažnijih događaja u nemačkoj prestonici: The Berlin Cross Country Run u Teufelsbergu 1964. dok je još bio student na Freie Universität Berlin; Berlinski maraton osnovan 1974; Ženska trka u Tiergartenu koja sada ima 18.000 učesnica (privi put održana 1984. uz pomoć Katherine Switzer); Berlinski polumaraton (sada ima 26.000 učesnika); Timsku štafetu sa 27.000 trkača/ca (sve ove trke su najveće u svojoj kategoriji u Nemačkoj). Noćna trka u Kurfustendamu, Večernja i Dnevna novogodišnja trka, čak i Berlinska zatvorska trka za zatvorenike Plötzensee zatvora, dodatni su primeri Mildovih inicijativa.

Aktuelni predsednik German Road Races (GRR) Horst Milde, je razvijao trčanje u Nemačkoj preko pola veka.

Pokrenu je sedam nemačkih prvenstava u Beriliu, uključujući i German Cross-Country prvenstvo, Maratonski šampionat, 10.000m muško tj. 3.000m žensko prvenstvo, Prvenstvo mladih i školskih štafeta, a od 1976. do 1984. i nekoliko univerzitetskih kros šampionata kao i SCC kros događaj.

Izvor: Running Magazine

Gledaj daleko u budućnost ali kreni iz svog dvorišta

Prijatelji naglašavaju njegovu sposobnost za predviđanjem i viziju, koja mu je pomogla da promoviše mnoge nove događaje, da gleda izvan granica svojih trka i uči od drugih. Dodatak ovome je i njegova sposobnost da ubedi prvo članove svoje porodice, a potom prijatelje i poznanike, da volontiraju na planiranim događajima, kao pomoćnici i kao zaposleni; ovo je vremenom dovelo do formiranja moćnog i iskusnog organizacionog tima.

Pomogla mu je i njegova asertivnost da “kuca na vrata” gradonačelnika, uprava, policije, tela za izdavanje dozvola i šumarske uprave – a pre 1990. godine sa saveznicima u Berlinu – na način na koji je prepoznat kao partner u interesu sporta, a ne kao neprijatelj.

Inovator u svemu

On je bio prvi u Evropi koji je uveo merenje vremena putem čipa na Berlinskom maratonu, „plava linija“ je premijerno uvedena na tlu Berlina 1990, sportisti, korisnici kolica, su prvi put bili u mogućnosti da se takmiče na maratonu 1981, a roleraši su proslavili svoj debi 1997. na Berlinskom maratonu, prvi događaj koji je omogućio rolerima da budu deo velikog gradskog maratona u Nemačkoj.

Milde nije bio samo ambiciozan sportista (najbolje vreme na 800m mu je 1:49.8, a dva puta je osvajao prvenstvo Nemačke u štafeti 3 x 1000m), majstor je poslastičarstva sa MBA, a vodi i porodičnu pekaru koja je osnovana 1903. u Tempelhofu. Pored svega toga, pokazao se kao sjajan počasni organizator trkačkih događaja.

Zajedno sa sportskim odeljenjem FU Berlin osnovao je prvi kros u Teufelbergu sa sloganom “Otvoren za ceo Berlin”. To je bio začetak nemačkih trkačkih dešavanja jer je bio događaj koji je dozvolio učešće trkačima koji nisu pripadali klubovima (rekreativcima*).

Čuvena plava linija
Izvor:
BMW BERLIN-MARATHON

Zahvaljujući njegovom radu, 1964. godine 700 studenata, klupskih i rekreativnih trkača, uspeli su se na Teufelsergovu planinu.

Sve staze Berlinskog maratona

Deset godina posle prvog kros događaja, Milde, koji je tada već bio zadužen za javne trkačke događaje u Berlinskom atletskom savezu, organizovao je prvi Berlinski maraton 1974. godine, sa svega nekoliko volontera, 286 učesnika i 244 finišera. Temelj Berlinskog maratona bio je položen, iako je staza u oktobru 1974. bila u šumskoj oblasti blizu stadiona Mommsen i autoputa Avus, daleko od bilo kog gledaoca.

Uspon Berlinskog maratona počeo je 1981. kada je prebačen u centar grada sa startom kod Rajhstaga i finišom na najpoznatijem bulevaru, Kurfirstendamu; koji je potom 2004. premešten kod čuvene Brandenburške kapije. Ova trka je ubrzo postala glavna na međunrodnoj sceni. “Nisam ni sanjao ovakav razvoj; za razliku od danas, mi smo sve radili volonterski, a ja sam se uvek divio Fredu Lebovu i Njujorku!” Danas je Berlinski maraton, sa 11 svetskih rekorda, “lider na tržištu” elitnih međunarodnih maratonskih događanja.

Berlinski zid za Horsta je pao ranije

Nezaboravna međunarodna sportska senzacija svoje vrste: The All-Berlin New Year’s Run održana je 1. januara 1990. sa preko 20.000 učesnika iz celog sveta, a prvi put, nakon 28 godina, staza je vodila od Zapadnog Berlina, kroz Brandenburšku kapiju do Istočnog Berlina i nazad.

A onda je i politika stupila na scenu. Tri dana pre Ujedinjenja Nemačke, 1. oktobra 1990. godine, 25.000 maratonaca iz celog sveta trčalo je kroz Zapadni i Istočni Berlin.

Izvor: Guim

Pored toga što je bio direktor trke ovih revolucionarnih događaja, Milde je takođe bio šef Odseka za atletiku u SCC Berlin, inicijator za osnivanje GRR (Nemačke ulične trke), 1982. koosnivač i član upravnog odbora AIMS-a (Association of International Marathon at Distances Races), član Saveznog odbora za trčanje Nemačkog atletskog saveza, a od 2007. do danas predsedavajući Simpozijuma AIMS-a u Atini. I to nije sve, učestvovao je u formiranju World Marathon Majors… zaista, čovek za sve!

Pod Mildeovim vođstvom kao glavnog organizatora, održano je 340 događaja sa oko 1,3 miliona učesnika. “Zaista smo uspeli da razmrdamo populaciju sa ovim trkačkim idejama, i naterali ljude da misle o svom zdravlju. Uspeli smo da uključimo mlade i ljude sa invaliditetom kroz takmičenja za korisnike kolica kao i bicikala za posebnu namenu, ali i kroz takmičenja u šetnji…” Najbolja nagrada koju bi Horst Milde mogao da primi, kako sam kaže je “da pretvori Berlince u trkače ili bar navijače na Berlinskom maratonu”.

Milde je takođe inspirisao modernizaciju maratonskih događaja na Svetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama, kada je predložio IAAF-u da staza bude kružna i u samom centru grada kako bi publika bodrila takmičare, ideja je realizovana prvom prilikom na Svetskom prvenstvu u Berlinu 2009. godine.

On je takođe i najveći donator Berlinskom sportskom muzeju, AIMS Marathon Museum of Running – Marathoneum. Velike izložbe i zbirke trčanja i atletike okuplja ova inicijativa koja je bez konkurencije u svetu.

To je sve hobi

Pored redovnog posla koji zahteva intenzivna istraživanja kako bi se održavao GRR sajt koji je dvojezičan, kao i posao predsednika GRR, dok uz to čuva svojih petoro unučadi od troje dece, Karsten, Mark (sada uspešan direktor trke Berlinski maraton) i Gesine, Midle pronalazi vreme za relaksaciju sa svojom ženom Sabine u pozorištu kao i na koncertima koje nudi bogat mužički program Berlina. Sabine, koja je takođe uspešno istrčala nekoliko maratona, pruža podršku Mildeu u porodičnoj pekari kako bi on imao više vremena za svoj “hobi”.

Suvišno je reći da Midle održava svoju formu kroz redovne jutarnje treninge trčanja…

The post Horst Milde – osnivač najbržeg maratona na svetu slavi 80-i rođendan appeared first on TRČANJE.rs.

23. Ljubljanski maraton: mesto gde se kale najjači maratonci!

$
0
0

Prošle nedelje, 28.oktobra, održan je 23. po redu Ljubljanski maraton, trka koja tradicionalno privlači najveći broj trkača iz regiona.

Razloga za to je više: laka dostupnost lokacije, dosta povoljan smeštaj i stratnina, lepota i sređenost samog grada, ali ponajviše podrška koju žitelji slovenačke prestonice iz godine u godinu nesebično pružaju svim trkačima.

Ako ste se ikad zapitali kako je to da vas navijači bodre tokom cele (polu)maratonske staze, onda treba da posetite Ljubljanu!

Prethodne dve godine, ja sam upravo to i učinio sa svojim matičnim klubom. Iako sam se sa njima sjajno proveo, ove godine rešio da vidim kako to drugi rade, te sam se ovog puta prijavio za ovu trku preko Run Away Travela.

Jedina bojazan koja je pritiskala sve nas bilo je vreme. Vremenska prognoza je bila dosta loša. I videlo se da se većina pribojava trčanja po kiši.

Naravno, niko se nikad nije istopio od malo kiše, ali ako trčite 42 k a ona lije celim putem…ne zvuči baš primamljivo (uglavnom zbog mogućnosti nastanka žuljeva na mokrim stopalima, usled trenja).

Bilo kako bilo, složili smo se da ne vredi previše lupati glavu; biće kako bude, svima isto.

Mi smo uradili sve što je do nas – spremili smo se za izabranu trku što smo bolje mogli, a zatim i opremili odećom koja je prilagođena vremenskim uslovima!

I verujte mi kada kažem da je tu bilo svačega: od vodootpornih šuškavaca i kabanica pa do kesa za đubre koje su glumile iste! :)

 

POSETA BLEDU  I UTISAK O SLOVENIJI UOPŠTE

Pre nego što krenem sa opisivanjem trke, voleo bih nakratko da se osvrnem na lepote Slovenije i utisak koji je ova zemlja na mene ostavila.

Nakon što smo podigli starte pakete, ja sam nakratko napustio Run Away ekspediciju, da bih sa svojim društvom obišao Bled.

Prvo što sam primetio na putu do tamo bile su lepote okolnih planinskih vrhova koji su se uzdizali iznad mora šumskih krošnji u jesenjim bojama, a zatim i crkvenih tornjeva, farmi i imanja, ali i njihova sređenost.

Trava je svuda bila pokošena, fasade kuća okrečene u živopisne boje, a đubreta nije bilo nigde na vidiku.

U gradovima vlada ista atmosfera, sve je sređeno pod konac i na ulicama je postavljeno mnoštvo info tabli, umetničkih instalacija ali i kontejnera za razvrstavanje otpada!

Stiče se utisak da svuda vlada red i da ljudi mnogo polažu na čistoću, očuvanje životne sredine i kulturu življenja uopšte, što me je dosta oduševilo.

Ribaja plivaja sa peraja… ;)

Na Bledu nas je sačekala kiša, pa nažalost nismo uspeli da napravimo željeni krug oko jezera, ali i pored toga, uživali smo u kratkom obilasku ovog piktoresknog lokaliteta, koji ja, zahvaljujući svom ograničenom iskustvu, mogu da uporedim samo sa našim Palićem, recimo.

Kada bi Palić bio okružen planinama koje se ogledaju u vodama jezera! Prelepo.

Saznao sam da ni Bohinj nije daleko odatle; svega 30ak kilometara vožnje dalje ka zapadu. Ipak, Triglav i Bohinj smo morali da ostavimo za neki drugi put, jer smo bili gladni, a želeli smo i da veče pre trke malo prošetamo po Ljubljani.

Pre povratka u smeštaj svratili smo u jednu bledsku kafanu gde smo se častili čuvenim kranjskim kobasicama i mogu vam reći da nas ni one nisu razočarale!

Taj dan smo završili šetnjom pored Ljubljanice i izlaskom na pivo; veče je bilo neobično toplo i spokojno;vazduh je bio prožet mirisima jeseni, kucanjem krigli i smehom trkača.

I ništa nije slutilo na ono što je usledilo narednog dana.

 

DAN TRKE: LJUBLJANSKI AKVATLON!

Uprkos tome što se prognoza solidno popravila, kiša je zalivala pločnike još od ranog jutra. Nije prestala da pada ni kad je došlo vreme da napustimo hotel i krenemo ka startu. Štaviše, krenula je još jače da dobuje. Bilo je pomalo smešno i sipmatično u isto vreme posmatrati trkače koji preskaču preko bara u svojim šarenim autfitima i improvizovanim kabanicama, trudeći se da ostanu što suvlji.

U blizini Zmajskog mosta, Dejan i ja smo se sklonili ispod jednog dovratka, procenjujući situaciju; u tom trenutku je toliko lilo da smo se dogovorili da ćemo odustati od maratona ako kiša ne mine u narednih 5 min.

Nebo kao da nas je čulo. Kiša je nastavila da pada ali je oslabila. Gromovnik Ilija je odlučio da predahne. Odlično, ipak ćemo trčati danas! Još veće ushićenje je nastalo u 10.30h.

Kao po nečijoj komandi, kiša je potpuno prestala kad je sirena označila START!

U tom trenutku, kao na filmu, raznobojna bujica tekača je potekla ljubljanskim ulicama! IDEMOOO!

Cenim da na svetu postoji mnoštvo zvukova prijatnih ljudskom uhu, ali meni je šljapkanje više hiljada patika istovremeno jedan od najčarobnijih zvukova koje sam u životu čuo!

Sa olakšanjem sam spakovao kišobran u ranac sa presvlakom i okrepom (navika stečena na trejlovima) i započeo svoj drugi maraton.

Prvu polovinu staze sam već znao napamet pa mi je taj deo brzo proleteo. Poznati orkestar na skretanju ulevo posle prvih nekoliko km, prelepa šuma na 15.km, sve je kao pre.

Budući da sam se prethodnog vikenda izmorio u Apatinu, sada sam morao da spustim pejs i vozim lagano do kraja. Nedovoljno oporavljen, samo bih rizikovao povredu ako bih pokušao da udarim jači tempo na 42 k. I to se pokazalo kao dobra odluka jer je umor počeo da mi se prikrada već na 20 km. Mnogo ranije nego na prvom maratonu.

Da stvar bude gora, i moj osetljivi želudac je počeo da se buni. Nije mu prijala kiša koja nas je zalila u jednom trenutku, a ni vetar koji se povremeno pojačavao.

Mokar sam i stomak počinje da me boli. A tek sam na pola. Usporavam. Oklevam. Šta ću sad? Da li da odustanem i samo skrenem ka cilju polumaratona? U poslednjem trenutku, pred odvajanje za 42 k, setio sam se da imam rezervnu majicu koju sam planirao da obučem nakon trke.

I to ne bilo kakvu majicu, već onu lepu, zelenu, od čiste MERINO vune! Vuna je odličan izolator, trebalo bi da me ugreje! To nije baš majica za trčanje; ranije sam koristio njihovu majicu, baf i veš za planinarenje ali…hajde da probam! Nemam šta da izgubim.

Brzo sam se presvukao pokraj staze i nastavio. I već posle par kilometara fina vunena tkanina je učinila svoje. Telom mi se razlio divan osećaj topline i želudac se smirio. Sada sam siguran da ću završiti ceo maraton! WOONA JE ZAKON! Očigledno je dobra i za trčanje!

Sledećih 13 km je brzo proletelo. Ali taman kad sam pomislio da če ova priča imati klasičan happy end, Gromovnik se probudio iz dremeža. Jaka kiša me je poklopila negde na 33.km.

Navukao sam i vetrovku, pritegao kapuljaču i nastavio, trudeći se da izbegavam najveće bare.

Ostatak priče nije bio posebno lep.

Počeo sam da nailazim na ljude koji usporavaju, šetaju, bolno se vuku ka bolničarima prve pomoći sa grimasom na licu.

Kiša je lila sve jače i uzimala je svoj danak. U tim trenucima, onako kroz maglu, ličili smo pomalo na razbijenu vojsku.

Ali samo na trenutak. Većina je stisla zube i nastavila da gura napred, tvrdoglavo osvajajući kilometar za kilometrom. Jer maratonci nisu slabići. Da jesu, ne bi bili tu.

Niko nije trenirao mesecima, borio se sa bolom, grčevima i sopstvenim demonima, da bi tek tako odustao!

Prisećajući se šta sam sve uradio da bih stigao do ovog trenutka, potiskivao sam blagi bol u levom kvadricepsu, za koji sam naslutio da će se javiti.

Kako? Pa, postoji jedna zanimljiva stvar u vezi sa maratonom, a to je da je on i psihički i fizički test snage; otkrije vam gde ste najslabiji.

Ja sa glavom nemam problema, ali što se tela tiče…fleksori kuka i leva strana tela generalno su mi slabe tačke. Srećom, um je često jači od tela. A inat i bes su moćni saveznici, kada se probude.

Onako razljućen od bola, sa pogledom uprtim u vrhove zgrada na horizontu, samo sam pojačao pejs.

Pred ulazak u cilj čuo sam komentatora kako prozova moje ime. Pobeda nad bolom, kišom, sopstvenim sumnjama… neopisiv osećaj!

 

ZA KRAJ

Nakon što sam se slikao sa našim Messijem (moj prvi trener, Stefan, kojem zbog fizičke sličnosti sa poznatim Argentincem volimo tako da tepamo) istuširao i odmorio, otišao sam na fenomenalnu žurku koju je u jednom lokalnom pabu organizovao Run Away.

Pripreme za HALLOWEEN su u punom jeku!

Sutradan, dok sam čekao da krenemo za Beograd, malo sam se pozabavio i statistikom.

Srpski takmičari bili su treća najbrojnija nacija u Ljubljani, nakon Italijana i Hrvata. A kako se ispostavilo, ove godine je broj učesnika opao za 1.304 u odnosu na prošlu.

Ipak, polumaraton i maraton su privukli skoro 8.000 ljudi (7.934), što je i dalje sjajna brojka.

Takođe, uprkos lošim vremenskim uslovima, tog dana su postignuti dobri rezultati! Rekord staze u maratonu je oboren i u muškoj i u ženskoj kategoriji!

Sisay Lemma Kasaye iz Etiopije je 42.195 m istrčao za 2:04:58, dok je Kenijka Visiline Jepkesho to učinila za 2:22:58.

Ne znam da li su rekordi pali jer su, kao što se jedan drugar našalio, tamnoputi trkači požurili da se sklone od kiše, kao i da li je pad u broju trkača posledica pomalo monotnih medalja i startnog paketa, ali u sledeće sam siguran:

Dok se lično ne uverim u suprotno, ljubljanski navijači na trkama su najjači u regionu!

Uprkos kiši i vetru, cele porodice su izlašle da nas bodre kraj staze, i neizmerno im hvala na tome!

Veliko hvala dugujem i Run Away Travelu na sjajnoj organizaciji puta, i Merino World-u na mekim i toplim majicama koje su neke od nas sačuvale na ovoj trci i pomogle nam da istrajemo do kraja ;)

 

Uživajte u trčanju, do daljeg čitanja, N. R.

The post 23. Ljubljanski maraton: mesto gde se kale najjači maratonci! appeared first on TRČANJE.rs.

Trkačka zima u Beogradu: treniraj trčanje kroz 5 programa!

$
0
0

Dolazi trkačka zima 2018/19! Svi vi koji ste već trčali zimi znate kakva je to uživancija u odnosu na letnje trčanje, a vi koji niste – vas pozivamo da to iskusite.

Od ove zime svi trkači na raspolaganju imaju i Belgrade Running Hab, mesto odakle radi naša redakcija, treniramo i presvlačimo se i gledamo na Dunav

Dozvolite da vam drečave trkačke boje budu izvor radosti, svetlosti i motivacije u sivim i tmurnim danima koji dolaze. BRC se potrudio da nam ova zima prođe u atmosferi profi treninga i dobrog raspoloženja.

Pogledajte dobro opis programa, razmislite, odaberite svoj program i prijavte se OVDE!

Birajte jedan od sledećih programa:

Kako trkački sazrevate, polako osvešćujete koji vam pravac u trčanju najviše odgovara. U BRCu ima za svako po nešto što se trkačkih programa tiče.

Pogledajte svaki od ovih programa i izaberite onaj koji vama najviše odgovara. Dobra stvar je što u većini slučajeva svi treniramo u isto vreme i na istom mestu (sa izuzetkom Trail-a), tako da se nećete odvajati od svojih drugara čak iako izaberete neki drugi program:

BRC ROAD RUNNERS: treniraj trčanje bolje

Naš bazični trkački program koji ima za cilj trčanje na 10km ili 21km.

Klikni OVDE za detaljniji opis programa.

BRC MARATON AKADEMIJA: budi u 1%

Jako uspešan trenažni program i program podrške koji te priprema za maratom (42,195m).

Detaljnjije o programu pročitaj OVDE.

BRC TRAIL CREW: trči u prirodi

BRC Trail Crew – najbrojnija ekipa na JUT 2018.

Namenjen svima vama koji volite da trčite planinske trke, da trenirate po brdima i šumama. Ako beton i grad nisu vaš prvi izbor za trčanje, detaljnjije istražite o programu OVDE.

BRC YOUNGSTERS : millenijaci uvraćaju udarac

Nov program koji plasiramo prvi put od ove sezone. Ova grupa je namenjena svima između 16 i 25 godina. Detaljnjije o programu pročitaj OVDE.

BRC BREAFKAST SQUAD: započni jutro snažno

Ili mnogo manje cool, ali podjednako odlično: jutarnje “biznis” trčanje se održava u BRC Runners Hubu na Doćolu ujutru utorkom i četvrtkom od 7h do 8.15h. Odličan termin za sve koji popodne vole da posvete porodici, prijateljima, hobiju, kafani…  Detaljnjije o programu pročitaj OVDE.

BRC ŠKOLA TRČANJA: početak je ovde

Uvodni program i namenjen je totalnim početnicima i svima koji ne trče redovno. Ako neko od vaših prijatelja želi da počne da trči obavezno ga usmerite na Školu trčanja.

Ovo je naš najbolji i najprovereniji program – do sada ga je pohađalo više od 3000 zadovoljih Beograđana – verujemo da ste i vi među njima :) Detaljnjije o programu za zimu 2019, pročitaj OVDE.

Lokacije i termini:

U zimskom periodu svi treniramo zajedno. Treniramo četiri puta nedeljno, svaki put na drugoj lokaciji:

  • Ponedeljak 19h – Brankov most (SportActive) – Trening podrazumeva: zagrevanje i vežbe snage radimo u toploj sali, trčimo napolju, istezanje u sali.
  • Sreda 19h – BRC Runners Hub, Tadeuša Košćuška 78 – Trening trčanja kreće iz Huba, u zavisnosti od programa trčimo pored reke ili po uzbrdicama na Kalemegdanu. Istezanje i piće posle treninga u Hubu.
  • Četvrtak 19h – Atletska dvorana (Banjica) – Trening snage i tehnike trčanja (bez dužih trčanja). U vrhunskim uslovima, 90 minuta posvećujemo radu na snazi i na popravljanju tehnike trčanja.
  • Subota 09h – Ada Ciganlija, klub Šuma – LSD trening i uživancija u zimskoj idili Ade Ciganlije, uz topli čaj i doručak nakon treninga

Sistem treninga

Ove zime idemo korak dalje što se tiče treninga i pristupa trčanju. Sazrela je situacija da možemo da primenimo najmodernije metode treninga i da trening učinimo još efikasnijim (sa manje vremena i rada postižu se veći rezultati).

Samo neke od novina su: trčanje na vreme, trčanje po zonama intenziteta, rad na snazi na posebnim treninzima, primena metodologije usvajanja pravilne tehnike trčanja, itd.

Vaš minimalni zadatak je da u toku nedelje odradite tri treninga. U zavsnosti da li vam je kondicija ili snaga slabija tačka fokusiraćete se na sredu ili četvrtak. Bilo bi idealno da budete na sva četiri treninga.

Članska karta i popusti

Ove zimske sezone svi članovi dobijaju člansku kartu BRC-a. Sa tom kartom možete da ostvarite popust od 30% za kupovinu trkačke opreme u InterSportu (opreme koja nije već trenutno na popustu).

Pored popusta u opremi obezbedićemo još niz partnera i popusta koji će rasteretiti vaš trkački budžet.

Lekarski pregled za sve

Na početku sezone svi članovi kluba će proći lekarski pregled. Pregled je besplatan, tj. uračunat je u cenu članarine. Pregled će se obaviti u Running Hubu, tu će lekari sportske medicine instalirati privremenu ordinaciju dok se svi članovi ne pregledaju.

Trkački dresovi i oprema

U zimsku sezonu ulazimo sa novim brendom i skroz novim vizuelnim identitetom kluba.

Ideja nam je da na svim trkama na kojima budemo učestvovali u 2019. godini nastupamo u našim trkačkim dresovima / majicama. Svi članovi dobijaju brendiranu majicu oko novogodišnjih praznika.

Cene:

Naziv programa /  Cena   /Cena u dve rate

  • BRC Road Runners 17.000 din – pola godine 2 x 9.500 din
  • BRC Road Runners 17.000 din – pola godine 2 x 9.500din
  • BRC Breakfast Squad
  • Jutarnje “biznis” trčanje 3.600 din – mesečno / 17.000 din – pola godine /
  • BRC Youngsters : 2.400 din – mesečno /
  • BRC Škola trčanja 18.000 din – pola godine 2 x 10.000 din

Pogledajte dobro opis programa, razmislite, odaberite svoj program i prijavite se OVDE!

Napomene:

*U toku zime imaćemo nekoliko trkačkih izleta, tako da ćemo nekoliko puta subotnje treninge preseliti na uzbudljivije lokacije. :)

** Poslednje nedelje marta i u aprilu, ulazimo u prolećni raspored, a to znači da će treninzi ponedeljkom i sredom počinjati od 19:30

*** U slučaju održavanja atletskog takmičenja ili neplaniranih radova u Atletskoj dvorani, u vreme održavanja našeg treninga, uprava Dvorane će nas na vreme obavestiti. Na osnovu toga ćemo otkazati taj trening ili ćemo ga održati u drugom terminu.

The post Trkačka zima u Beogradu: treniraj trčanje kroz 5 programa! appeared first on TRČANJE.rs.

Serbia Marathon: prvi mačići ili dah nečeg drugačijeg?

$
0
0

I bi prva trka Serbia Marathon serije! Verovatno nije bilo isčekivanije trke u regionu u skorije vreme, neki su je čekali sa nestrpljenjem, neki su čekali da vide da li će ispuniti očekivanja, neki su bili spremni na kritiku i pre početka.

Moj ugao posle ove trke je da prenesem kako je bilo sa pozicije trkača, posmatrača, da vidimo šta su rekli atletičari ali i da se upustimo u nezahvalan zadatak rasčivijanja nekih od veoma vokalnih zamerki učesnika. A vi nas svakako dopunite u komentarima.

Disklejmer na počeku: sa trkom jesmo imali marketinški ugovor i bila je vidljiva u sklopu promocije na baneru,  i serije tekstova koji su u prvi plan stavljali zanimljive pojedince trkačke zajednice (pogledaj ovde ko nam je sve gostovao na sajtu).

Zašto Serbia Marathon

Ako krenemo od početka, hajde da pokušamo da shvatimo zašto Serbia Marathon i šta novo nam oni donose. Čest komentar je da je trka bila u Beogradu, a nije bila ni maraton, te ovo izazva konfuziju.

Serbia Marathon je serija trka. Svojevrsan presedan je da je ovo nacionalni maraton, nasuprot tradicionalno gradskim maratonima. Marathon je uzet kao generičko ime za duh trčanja i pokreta, i jedna od distanci koju ćete imati prilike da trčite od 2019. Ove godine nije održan, jer licenca za stazu nije mogla da se dobije na vreme za trke 4.11.

Trke od 5 i 10k jesu tu kao promena u paradigmi po kojoj Srbija trči. I mehanizam aktivacije većeg broja ljudi.

Ovu seriju možemo da posmatramo kao jedan od koraka u sprovođenju odluke Evropske atletike i koncepta Running 4 All  , gde se atletika i rekreativno trčanje preklapaju i zajedno rade na razvijanju pokreta.

Kako je trka izgledala sa one strane ograde:

Iako sam se za trku prijavila odmah posle konferencije za štampu i birala broj odmah, virus me je onemogućio da je trčim, tako da sam je pratila iz ugla novinara i išla live na naš instagram nalog.

Ideja da start i finiš budu ispred Štark Arene je jedna koju smo sanjali odavno, i koliko je finiš ispunio ova očekivanja, start je mogao da bude impresivniji.

Ozvučenje na startu je nekako bilo blago, komentator se nije dobro čuo, i bilo je konfuzije odakle se u startu zonu ulazi i  na koju stranu se trči. Ipak, ovo nije prevelika zamerka, jer retko koja domaća / strana trka ovde impresionira.

Jedna okrepa za trku na 10k je isto dovoljna, i ok je da je nema na 5k, to je standard opreme i za veće trke.

Finiš trke je nešto što se od starta komuniciralo kao spektakularno i mislim da je ovde ocena zaista 5 od 5. Prvih stotinak takmičara je utrčavalo uz impresivan lajt show i pirotehničke efekte, a medalje su takmičari dobijali na samoj bini.

Trobojka

Komunikacija da su svi trkački šampioni meni lično je bila važna, jer je to pomak koji rekreativno trčanje zaista donosi u kulturu kretanja, i počinje sa finišerskom medaljom, a nastavlja se kroz ceo osećaj prolaska kroz cilj.

U samoj Areni je program bio organizovan pre svega sa idejom animiranja dece i nije razočarao, atletski izazov je tekao glatko, Ivana Španović je bila tu da se slika sa klincima i motiviše ih, imali smo i nastup akrobata i čak svetlećeg robota.

Komentar i ideja za sledeće godine je da za same trkače, sa druge strane, nije bilo mnogo toga što mogu da urade posle trke,  ako nemaju decu. Iako je bio super DJ i muzika je bila vesela, falio je šank sa nekim izborom pića (piva) i možda par stolova koji asociraju da se na žurci posle ostaje.

Koliko sam mogla da primetim, garderoba, toaleti, preuzimanje paketa, sve to je funkcionisalo besprekorno.

U brojkama: preko 1700 finišera, elitni trkači odneli pobedu

Brza staza dovela je i brze trkače u prve redove, tako da su pobedu u obe kategorije odneli atletičari. Trku na 5k istrčalo je 522 takmičara. Na 10k 1238.

Najbrže dame na 5k /trku završilo 275 :

  1. Nataša Ćulafić 18:18
    2. Tijana Kabić    19:29
    3. Tijana  Dimić  19:49

Nataša  nije krila oduševljenje kada smo je pitali za utiske:

Nikada nisam trčala ovakvu trku. Sama organizacija je na nivou spektakla, pa prema tome i sam doživljaj. Ulazak u cilj me je jako iznenadio… novinari su me već na 100m do cilja zaustavljali da me slikaju što je uticalo na moj rezultat koji bi bio sigurno 10-15sek brži. Nisam očekivala vatru iznad ciljne kapije, veliki broj navijača, dece, novinara…Trasa je izuzetno brza jer je ravna, krivine nisu oštre. Bez obzira na jak vetar trčalo se jako dobro. Mimoilaženje sa preko 2500 trkača daje posebnu snagu i motiv. Staza je dobra i za deonicu od 5km i 10km, zato se nadam da će sl. godine i maraton biti dosta brz i primamljiv da se baš na toj stazi oprobaju najbolji maratonci Srbije i regiona. Ulazak u Arenu na ovaj način je nešto što svako treba da oseti. Drago mi je da naš grad polako postaje vodeći u regionu što se tiče organizacije velikih takmičenja kao što je Evropsko prvenstvo u atletici, kao i trka na putu  Serbija maraton, halfironmen 11tri .

Najbrže dame na 10k /trku završilo 475:

  1. Teodora Simović 36:20
    2. Nevena Jovanović 38:40
    3 Anđelka Đurđevič  40:13

Teodora je za naš sajt izjavila sledeće:

Prvenstveno sam zadovoljna svojim rezultatom koji je u prolazu na 5km bio čak bolji od takmičarki u trci na 5km, taj rezultat me je doveo i do zadovoljavajućeg plasmana i to me čini srećnom, s obzirom da sam ja na ovo išla kao jednu kontrolu za Maraton koji me čeka u decembru i pred završne pripreme kako bi pomerila svoje granice ličnog rekorda u maratonu koji je 2.41,47… Meni je staza danas bila jako zanimljiva i interesantna, brzo mi je prošla trka… Bilo je puno pozitivne energije i sam ulazak u finiš je nešto sto se kod nas prvi put vidi i zaista je sve izgledalo Prelepo :)

https://www.instagram.com/p/Bpv6Z33HFoE/

Nevena Jovanović se ovako osvrnula na trku:

Trka je bila fantastična. Nije bila jaka konkurencija, jer u Srbiji ima još dosta dobrih devojaka. Išla sam lep trening pred maratonsku trku sledeći vikend u Bejrutu (Liban). Što se tiče 5km (jer sam pretrčala i tu distancu) mnogo je lakše jer nije duvao toliko vetar i bilo je ravno skroz, dok je sledećih 5km bilo valovito i  sa dosta vetra. A i 10km samo po sebi distanca je teža. Inače nema puno takvih trka tako da su utisci pozitivni i trebalo bi nastaviti sa ovom tradicijom. Vidimo se sledeće godine sa jačim rezultatima

Najbrži momci na 5k / trku završilo 246:

  1. Miloš Krstić 15:32
    2. Miroslav Dukadinović 16:19
    3. Sreto Krstić 16:49

Najbrži momci na 10k/trku završilo 763:

  1. Miloš Segedi 34:06
    2. Krisijan Stošić  34:22
    3. Miloš Dajević 34:28

Miloš je za naš sajt izjavio sledeće:

Staza je bila sa dosta krivina, meni to nije predstavljalo problem, ulazak u cilj je bio malo problem zbog gustine trkača na 5km zbog kojih sam morao da usporim. Ova trka mi nije bila značajna, trčao sam je zbog iskustva, a na polumaratone se ne fokusiram još uvek.

Iskustvo sa staze – Marina, novinarka sajta

Sama staza trke mi je skroz ok. Kako ne jurim vreme, lakat krivine mi ni najmanje nisu smetale, a činjenica da se duž cele staze mimoilazim i međusobno bodrim sa bržim tj. sporijim takmičarima/cama mi je posebno prijala i nadomestila manjak publike.

Okrepe na 5km nije bilo duž staze, kao što je i najavljeno, ali obzirom da je bio topao dan, mislim da bi značila ljudima koji su trčali kraću distancu.

Na 10km okrepa je čudno postavljena, na 6km pa na 9.5 km, mislim da je moglo strateški bolje da se postavi, a i neka voćka ne istim ne bi ništa smetala (ipak su ovo trke koje, pored najbržih atletičara/ki, treba da privuku početnike u trčanju i animira one koji bi tek krenuli sa trčanjem).

Najveći propust što se vode i hrane tiče, bio je nedostatak iste na cilju. Hranu uopšte nisam videla, a za vodu sam morala da se raspitujem kod trkača koji su je nekim čudom pronašli u delu za garderobu.

Voda na cilju u mojoj glavi znači da je voda dostupna kada se prođe cilj, a ne kada je pronađete u petoj prostoriji. Ovo obavezno treba da se promeni na narednim dešavanjima.

Sam start je takođe mogao bolje da se reši, da ne dolazimo iz pravca ka kome kreće start. Napravila se pometnja i gužva na startnoj kapiji, ali ovo nije nešto što je pokvarilo utisak, mada bi u budućnosti, ako trka bude rasla, moglo da bude ogroman problem.

Ali sve se to zaboravilo na samom cilju. Uzbuđenje je poraslo već kada sam se približila Areni (dobrim delom jer sam izdisala i jedva čekala kraj trke), a kulminiralo je ulaskom u mrak prošaranim reflektorima u boji, dok komentator proziva trkače/ce koji prolaze kroz cilj!

Osećala sam se kao NBA super star! Ovo je bio pun pogodak!

Mislim da ovo može biti super događaj kada se reši par sitnica, ali uzevši u obzir da je prva trka, progledaću kroz prste. Vidimo se sledeći put!

Puls zajednice na webu

Pre i posle trke digla se dosta vrela diskusija oko par tema koje ćemo sada malo detaljnije obraditi.

Lični utisak je da ovo jeste trka oko koje se polemiše mnogo više nego oko ostalih. Slično kao i sa Beogradskim maratonom, sve što se desi na i oko staze  je pod lupom, i prosto rečeno – očekivanja su viša.

Za prvu trku i pokušaj nečeg novog, ovo je dosta nezgodna situacija, jer propusta u početku bude uvek, a svako ko trke organizuje (imamo to iskustvo kroz seriju Serbia Business Run već par godina) zna da se u ovome postaje bolji vremenom.

Šampionske majice

ALL RUNNERS ARE CHAMPIONS – to je krilatica trke i ideja koja je očito, dotakla mnoge jer su trkači istakli da su očekivali da trče u majici koju nose reprezentativci.

E sada, šta to znači, polemika je koja se i dalje vodi.

Iz ASS je stigao odgovor da ovo jesu majice iste po kvalitetu kao one u kojima trče reprezentativci, uredno uvezene i plaćane (nije kineska priča) samo je dizajn drugačiji i nosi brending trke.

Gde je ovde realnost? Subjektivna, kako deluje. Ali evo sumiranja:

Za mene je ovo očigledno nesrećna formulacija proistekla iz toga da je ASS hteo da se istakne kao organizator, i pohvali da će biti majice koje su po kvalitetu dovoljno dobre da i reprezentacija u njima trči. Reč je o Joma majicama, manje poznatom, ali kvalitetnom brendu.

Meni je nekako odmah bilo jasno da neće pisati Srbija na njima već ime trke,( tj. nisam očekivala dres, a moj ukus je takav da ga ne bih ni nosila) ali mnogi jesu očekivali dres, i bili vokalno razočarani.

Kada se majica uzme u ruku, to je isti funkcionalan materijal kao i npr WE RUN majice iz 2013. Prozračnije tkanje od Jome iz npr. Karlovca. Majica je sasvim okej kvaliteta, ali je nastao problem sa veličinama, što je već druga tema (po meni večita, i ponavlja se iz trke u trku, ili su male ili su velike, nikada mi majica  nije bila M koji očekujem).

Obrni okreni – jasno je da se u komunikaciji  treba voditi smanjivanjem očekivanja, i onda ih lako premašiti, jer je dovoljno da razočarate 10% a da to (ne)zadovoljstvo bude jako vidljivo.

Cena i rezultati

Nekada rezultate dobijemo odmah, nekada nakon par dana, problem je samo u komunikaciji koja se ne ispoštuje. Malo su zakasnili u odnosu na najavljeno vreme i bili su preliminarni i falio je chip time (neto vreme trkača). Danas (dan kasnije) je već sve na sajtu i postoji i chip i gun time i ta tema je zatvorena.

Pitanje cene trke je i dalje neuralgično jer se uvek gleda kroz startni paket, i dužinu trke. Prva cena trke je bila 1500 rsd uz mogućnost menjanja broja – za mene je ovo sasvim korektno. Just run paket, od 1000 rsd je fantastična opcija, za trku sa zatvaranjem ulica, čipovima i finišem kakav smo doživeli.

Da zaključimo

Zavisno od toga koji feed gledate, dobićete potpuno različite utiske o trci: od gorke kritike i razočarenja, preko veoma konstruktivnih i pozitivnih komentara do čistog oduševljenja.

Utisak pored i sa staze koji mi nosimo je pozitivan. Imamo trku koja se organizuje po prvi put i koja je pokušala da lansira jedan nov model: brzu stazu i spektakularan finiš. Ove dve stavke jesu realizovane.

Možda je bilo propusta, koje smo adresirali, ali ovo su stvari koje će se lako popraviti u sledećoj godini. Osnova je postavljena.

Jedan dodatni, pomalo nostalgični osvrt je da ova trka dosta podseća na čuveni WE RUN BGD iz 2012. kada je isto Ivana Španović bila promoter, tada za Nike trku, a komentari bili izrazito negativni. Ta trka je doduše, zaista zakazala od gužve do tuče oko majica, ali Nike je razumeo lekciju, podigao organizaciju na viši nivo i došao do preko 5-000 finišera u 2018.

Serbia Marathon je imao jako težak zadatak da zadovolji sve ukuse, vi najbolje znate da li vaš jeste ili nije. Dobili smo obećanje da će organizacija da sasluša i primeni sve konstruktivne kritike.

Serbia Marathon: Dragi trkači, hvala još jednom svima na dolasku i učešću. Izvinjavamo se na propustima i greškama. Saslušali smo sve vaše pozitivne i negativne komentare i kritike, i potrudićemo se da sledeći put sve ono negativno ispravimo, a pozitivno napravimo još boljim. Onima koji su imali bilo kakvo negativno iskustvo se još jednom izvinjavamo. Želimo da Vas zamolimo ako možete da nam oprostite i date još jednu šansu. Bez obzira što iza ove trke stoji jedna velika organizacija kao što je Atletski Savez Srbije, naš tim koji je sastavljen od iskusnih ali i mladih organizatora, po prvi put se sastao da napravi nešto ovako, potpuno drugačije od organizacija događaja koje je ASS do sada radio. Prvi put je najteže.
Stojimo na raspolaganju i dalje za sva vaša pitanja i primedbe, budite uvereni da ćemo ih saslušati i svako uzeti u obzir.
Rezultati su i dalje nezvanični, objavljujemo korekcije, primamo sve primedbe do utorka, 6. novembra, a zvanične rezultate ćemo objaviti u sredu 7. novembra.
Pogledajte najnovije korigovane rezultate sa chip vremenima na www.serbiamarathon.com/rezultati/ Hvala još jednom na učešću.
Tim Serbia Marathon-a

Mi se svakako vidimo na startu i 2019.

p.s. naš album sa slikama pogledajte OVDE

p.p.s. pišite nam u komentarima šta vi mislite?

 

 

 

The post Serbia Marathon: prvi mačići ili dah nečeg drugačijeg? appeared first on TRČANJE.rs.


“Maratonski Oskar” u maratonskom gradu za Beogradski maraton

$
0
0

Najznačajnije priznanje u svetu maratona i uličnih trka biće dodeljeno Beogradskom maratonu u Atini 09.11.2018. godine.

Svetsko udruženje maratona i uličnih trka (AIMS) objavilo je da će najznačajnija globalna nagrada u svetskom trkačkom pokretu „AIMS 2018 Social Award“ – Maratonski Oskar – biti dodeljena dva dana pre čuvenog Atinskog maratona (AMA-Athens marathon the authentic), koji se održava 11.11.2018. godine.

Priznanje će Beogradskom maratonu biti uručeno na Gala priredbi koja će biti organizovana u čuvenoj Megaron Atinskoj koncertnoj dvorani, uz prisustvo atinskih i grčkih zvaničnika, predstavnika AIMS-a, kao i direktora drugih svetskih maratona. Dodelu će uživo prenositi Hellenic Broadcasting Corporation.

Izvor: Jonas Kaufmann – Unofficial Web Site

„Best Marathon Runner Award Gala“ zajednički organizuju AIMS, Atinski maraton (AMA) i region Atika – pod pokroviteljstvom Grčke nacionalne turističke organizacije i Atinskog međunarodnog aerodroma.

Tom prilikom biće uručene još četiri svetske nagrade za 2018. godinu: za najboljeg maratonca, za najbolju maratonku, za životno delo i Zelena nagrada (Green Award).

AIMS je Svetsko udruženje maratona i uličnih trka sa 447 najznačajnijih trkačkih događaja iz 117 zemalja – među kojima su i najpoznatiji i najveći svetski maratoni poput Njujorškog, Bostonskog, Berlinskog, Čikaškog, Pekinškog, Tokijskog, Pariskog, Moskovskog i mnogih drugih.

Beogradski maraton je član AIMS-a od 1990. godine.

The post “Maratonski Oskar” u maratonskom gradu za Beogradski maraton appeared first on TRČANJE.rs.

Otvorene prijave u BRC Youngsters, prvi program trčanja za mlade od 16 do 25 godina

$
0
0

BRC Youngsters je koncept grupe za trčanje koju sačinjavaju mladi ljudi između 16 i 25 godina. Grupa trenira zajedno, učestvuje na trkama zajedno, putuje zajedno, zabavlja se, uči i razvija se zajedno.

Nije bitno da li brzo trčite, ili tek počinjete sa trčanjem, nije bitno da li ste se bavili nekim sportom ranije ili ste bežali sa časova fizičkog, najvažnija stvar je dobra namera i pozitiva.

Generacije rođene između 1993. i 2002. nose ogroman potencijal koji može da promeni svet. Zato je potrebno da baš sada u ovom periodu uđete u svet trčanja i da tu učite, rastete, zabavljate se, istražujete, uspostavljate prijateljstva, ostvarujete ljubav, da se zaštitite od sivila spoljnjeg sveta i da se izrazite kroz trčanje. Kada treniramo, treniramo profi, po vrhunskom programu sa vrhunskim mladim trenerima. Kada se zezamo, zezamo se profi. :)

Osnivanje grupe će se održati u ponedeljak 19. Novembra 2018. U BRC Runners Hubu, Tadeuša Tošćuška 78. Tu ćete se upoznati sa konceptom, trenažnim programom i trenerima. Nakon toga kreće priča.

https://www.instagram.com/p/Bp2FvEQlCor/

Termini i lokacije

  • Ponedeljak od 19h – Running Hub (Tadeuša Košćuška 78)
  • Sreda od 19h – Running Hub (Tadeuša Košćuška 78)
  • Četvrtak 19h – Atletska dvorana
  • Subota 10h – Ada Ciganlija, klub Šuma

Ukoliko ne stignete da istrčite trening u nekom od ovih termina, istrčaćete ga kod kuće za domaći (mesec dana unapred trener postavlja plan i program trčanja).

Trenirajući trčanje proći ćete kroz raznovrstan trkački trening, rad na snazi, tehnici trčanja, istezanju i pripremamama za jednu od disciplina 5 km, 10km i 21km.

Ulaskom u drugi mesec treniranja svaki član grupe dobija BRC majicu i na taj način i zvanično postaje deo ekipe. :)

Mesečna članarina: 2.400 dinara

The post Otvorene prijave u BRC Youngsters, prvi program trčanja za mlade od 16 do 25 godina appeared first on TRČANJE.rs.

Vodič za oporavak nakon maratona –šta uraditi odmah, šta nakon 7 dana?

$
0
0

 

Sa jedne strane, potpuno vas razumemo. Trkači se često brinu da ako propuste par treninga, njihova trkačka forma pati. Takođe, potpuno je razumljivo da vam nakon završene velike trke ne pada na pamet da zamenite patike kućnim papučama. Ili ste trku završili zadovoljni ličnim uspehom i jedva čekate da nastavite da gradite svoju formu, ili ste razočarani rezultatom i želite da nastavite da radite na sebi.

Iako razumljivo, ovakvo razmišljanje vas može dovesti u ozbiljnu nevolju. Ukoliko ne date svom telu dovoljno vremena da se oporavi, rizikujete ozbiljne povrede koje bi mogle da vas udalje sa staze na mnogo duži period nego što je par nedelja. Dugotrajno trčanje predstavlja veliki napor za vaše mišiće, izazivajući zamor i inflamaciju.

Mišićima je potrebno oko dve nedelje da se nakon maratona oporave od velikog napora. Oksidativno oštećenje na nivou ćelija zahteva nešto manje vremena – od sedam do deset dana.

Maratonsko trčanje ima negativan efekat i po vaš imuni sistem, što vas čini podložnijim raznim virusima i prehladi. Vašem imunitetu je potrebno oko tri dana nakon trke da se oporavi, pa je ključno da mu u ovom period pružite dovoljno odmora, svežeg voća i povrća, kao i dovoljno tečnosti.

Vodič za oporavak u prvim nedeljama nakon trke

Generalno pravilo kojim se stručnjaci rukovode jeste da za svaku milju koju pretrčite na trci, date sebi jedan dan odmora. To bi bilo 26 dana za ceo maraton. Dakle, skoro mesec dana nakon maratona ne bi trebalo da trčite duže ili naporne distance, i svakako – bez novih trka!

Da biste vreme nakon maratona prilagodili oporavku od napora i kako biste izbegli ozbiljnije povrede, donosimo vam detaljan vodič za oporavak u nedeljama nakon trke.

Dan trke

Nakon prolaska kroz cilj, najvažnije je da se utoplite i presvučete u suvu odeću. Zamenite patike za trčanje udobnom obućom koja će vašim stopalima dati šansu da se odmore.

Odmah pružite svom telu dovoljno tečnosti, elektrolita i drugih nutrijenata kroz neki sportski napitak. Sada je vreme za ugljene hidrate – pojedite bananu, voćni jogurt, ili nešto slično.Najbolja opcija je šejk sa odnosom ugljenih hidrata i proteina 4:1. Proteini će pomoći vašim mišićima da apsorbuju glikogen i dopune rezerve, a šejk će biti dovoljno nežan za vaš uznemireni stomak.

Hladna kupka super je za cirkularicju. Photo credit: bravediggs

Hladna kupka super je za cirkularicju. Photo credit: bravediggs

Nakon što se vratite kući ili tamo gde ste odseli ako se trka održala u drugom gradu, možete ubrzati oporavak hladnom kupkom, temperature niže od 18 stepeni celzijusovih. Nakon toga, možete na kratko prošetati kako biste malo protegli noge. Sada je vreme za odmor, opuštanje i uživanje u postignutom uspehu. Možete sebi priuštiti i masažu kako biste podstakli cirkulaciju i ubrzali oporavak.

Za prvi veći obrok nakon trke odaberite ugljene hidrate koji se sporo razgrađuju u obliku paste, braon pirinča, peciva od celog zrna pšenice, ovsenu kašu, i slično. Bolje je da se odlučite za nekoliko manjih obroka, nego da preopteretite stomak velikom količinom hrane odjednom.

Prvi dan nakon trke

Narednog dana, zaboravite na trening. Možete otići u laganu šetnju ili na kratko i veoma umereno trčanje od petnaestak minuta. Ovakva lagana aktivnost vam može pomoći da se osećate manje bolno i ukočeno, ali svakako ne preterujte, ma koliko se dobro i motivisano osećali. Blaga aktivnost će poboljšati dopremanje kiseonika tkivu, a samim tim i ubrzati oporavak mišića.

Izbegavajte istezanje pre šetnje, a najbolje je da tokom čitave nedelje nakon maratona istezanje svedete na nežno i umereno, i to samo nakon fizičke aktivnosti, a nikako pre, kada su mišići hladni i nepripremljeni. Istezanje ne bi trebalo da traje duže od desetak minuta.

U naredna dva-tri dana, topla kupka i blago istezanje mogu pomoći oporavku. Ishranu bazirajte na obilju voća, složenih ugljenih hidrata i proteina. Sada vam je potrebno obilje vitamina i antioksidanata kako biste ubrzali izgradnju mišića i pripomogli svom imunom sistemu. Nežna masaža, bez pokreta namenjenih dubokim mišićima, učiniće da se osećate bolje i odmornije.

Drugi dan nakon trke

Dan za odmor i masažu, bez trčanja ili drugih fizičkih aktivnosti.

Treći dan nakon trke

Još uvek nema trčanja. Nemojte se zavaravati da ako se osećate fizički spremno i odmorno, onda to zaista i jeste. Ako ne pružite svom telu zasluženi odmor, oporavak može trajati mnogo duže nego što biste vi želeli.

Četvrti dan nakon trke

Masaža dubokih tkiva! Photo credit: Karolina Kabat

Masaža dubokih tkiva! Photo credit: Karolina Kabat

Četvrtog dana možete otići na trčanje, ali ne preterujte. 3km sporim tempom je dobra mera, a ako ste iskusan trkač, možete malo povećati distancu. Nastavite sa zdravom, izbalansiranom ishranom i zakažite masažu namenjenu dubokim tkivima. Možete i napraviti toplu kupku sa Epsom solima pred spavanje.

Peti dan nakon trke

Plivanje, vožnja bicikla ili neka druga aktivnost koja vam prija, idealan je izbor za peti dan nakon maratona. Nemojte počinjati sa aktivnostima kojima se niste bavili u period pripreme za maraton. Najsigurniji izbor je šetnja, od oko 3-5km ili aktivnost po izboru, ali svakako ne duže od 30-40 minuta.

Šesti dan nakon trke

Zamor mišića bi trebalo da se smanjio, a vi se verovatno osećate spremnim da se vratite u svoju trkačku rutinu. Ipak, odlučite se za umeren tempo i kraće distance od oko 3-4km. 7 do 14 dana nakon trke Iako vam se čini da ste spremni za veći napor, oporavak još uvek nije završen. Možete početi sa trčanjem blagim tempom, i to tri do četiri dana nedeljno, ne više od 10km. Možete i otići na plivanje ili na vožnju biciklom, ali najviše tri puta tokom nedelje, blagog do umerenog intenziteta.

Nakon dve nedelje, možete se postepeno vraćati u svoju rutinu. Iako vam ovaj plan možda deluje previše lagano i zabrinuti ste da će se odraziti na vašu formu, nema razloga za brigu. Mnogo je važnije da se vaše telo potpuno oporavi, kako bi bilo spremno za dalje napore. Ako svom telu ne date dovoljno vremena sada, pre ili kasnije moraćete da napravite pauzu zbog bola ili povreda.

Šta ako ste se povredili?

Vodič koji smo pripremili za vas podrazumeva da ste maraton završili bez povreda. Trkačima je često teško da naprave razliku između akutnog bola koji je znak oštećenja, i običnog zamora i bola nakon izuzetnog napora. Ukoliko osećate snažan bol ili bol u delu tela koji niste osećali ranije, obratite se specijalisti koji će moći da istraži da li se radi o zamoru ili je nešto ozbiljnije u pitanju.

Ukoliko ste istegli mišić ili osećate bol u zglobovima, izbegavajte trčanje u nedeljama nakon maratona dok bol ne umine. Ako primetite modricu, oteklinu i upalu praćenu snažnim bolom, primenite tzv. PRICE protocol:

P (protection) – ZAŠTITA: zaštitite povređeno tkivo od daljeg oštećenja;

R (rest) – ODMOR: dozvolite svom telu da se oporavi, odmarajte i nemojte pomerati povređeni deo ili ud;

I (ice) – LED: hladite povredu, koristite obloge sa ledom ili preparat sa efektom hlađenja;

C (compression) – PRITISAK: koristite neku metodu koja vam je na raspolaganju, na primer elastični zavoj za povređen zglob;

E (elevation) – PODIZANJE: podignite povređeni deo kako bi smanjili protok krvi i oticanje.

 

Kod akutnog bola, najbolji rezultati se postižu kombinovanjem efekta hlađenja sa analgetskim dejstvom. Trenutno olakšanje vam može pružiti i gelovi koji se prodaju u apoteci (Deep Relief, Nodol, Perskindol… i slični)

Kombinacija levomentola i ibuprofena, ispoljava trenutni efekat hlađenja, dok antiinflamatorni i analgetski efekat traju nekoliko sati.

The post Vodič za oporavak nakon maratona – šta uraditi odmah, šta nakon 7 dana? appeared first on TRČANJE.rs.

11TRI Belgrade – kako izgleda najveći triatlonski događaj u regionu?

$
0
0

Pre mesec i po dana, Beograd je bio domaćin najveće triatlonske trke u regionu. Na 11TRI Belgrade, polu distanci, 23. septembra učestvovalo je preko 250 muškaraca, 50 žena i blizu 50 štafetnih ekipa!

Beograd je idealno mesto za obaranje ličnih rekorda, a koliko ih je palo prvog dana jeseni, ne zna im se broj. Bilo je tu dosta gostiju iz regiona, kao i onih koji su prelazili okeane ne bi li gostovali na ovoj trci. Nakon sumiranja utisaka, neki od učesnika su svoje iskustvo na ovom događaju podelili sa nama.

Ja sam triatlonac – Boris

Nakon što se trka završila i utisci se „slegli“, mogu reći da sam prezadovoljan samom trkom, ali i ostvarenim rezultatom. Gledano iz mog ugla, trka je definitivno opravdala svoj slogan – #YourNewPB.

Ruta za plivanje je bila odlična, plivalo se samo jedan krug, što je eliminisalo veliku gužvu. Sam start je omogućio da svi plivaju svojim ritmom, što je značajno za neiskusnije i sporije plivače. Zona tranzicije je bila super obeležena i što je veoma bitno – bila je dobro pozicionirana, tako da su navijači sa svih strana mogli da nam pruže podršku u trenucima kada je bilo najteže.

Biciklistička staza je bila dobra za one koji su došli da izvuku maksimum iz sebe i da odvezu distancu od 90 kilometara najbrže moguće. Staza je u svim delovima dovoljno široka, asfalt relativno dobar (osim par rupa u koje sam uleteo dok sam prolazio kroz jednu od kriza koje sam imao tokom trke i razmišljao o smislu života :D ), a okrepna stanica, tj. volonteri koji su je činili su bili fenomenalni – prepuni energije koju su nam na neki način prenosili tokom tog kratkog kontakta koji smo imali na stazi.

Pravu energiju i ambijent trke osetio sam tek na trčanju (kada se razdanilo), kada je došao i najveći broj navijača, koji su definitivno na mene ostavili najveći utisak i učinili da mnogo lakše podnesem psiho-fizički napor kroz koji sam prolazio. Ovim putem bih iskoristio priliku da uputim neizmernu zahvalnost navijačima – trkačima Beogradskog trkačkog kluba koji su učinili ovu trku i postavljanje mog novog PB-a nezaboravnim!

Sama ruta za trčanje bila je dobra, relativno ravna uz okrepe na 2.5 km, što je bilo i više nego dovoljno. Tečnosti nije zafalilo ni u jednom trenutku, ali ono što je meni zafalilo jeste energija volontera, koja definitivno nije mogla da se poredi sa onom koji su ljudi na okrepi tokom vožnje bicikla davali (definitivno je ovo jako subjektivna „zamerka“, ali je svakako jedina stvar koja je meni nedostajala na trci, pa sam je morao navesti).

Poslednja 2.5 kilometra su za mene bila jako teška, pa je volja i mentalna snaga bila na velikom ispitu. I znate šta? Mislim da sam položio! Sam ulazak u cilj za mene je bilo veličanstveno iskustvo – veliki broj nasmejanih, energičnih ljudi, fantastičan prizor same ciljne kapije, definitivno su slika koju ću jako dugo pamtiti. Raznovrsna okrepa nakon trke pomogla mi je da se brzo povratim i vratim se na stazu kako bih sačekao svoje klupske drugove i prijatelje i njima pružio podršku u najtežim trenucima.

Definitivno bih preporučio ovu trku svima, od onih kojima je ovo prva trka ovog formata do onih koji su marljivo trenirali cele godine u pohodu za svojim novim ličnim rekordom.

Vidimo se sledeće godine!

Triatlonosna štafeta, zabavan način da se upoznate sa ovim sportom – Danijela

Dobila sam nekim čudnim spletom okolnosti priliku da učestvujem na 11TRI Belgrade triatlonskoj trci. Prošle godine, zbog druge trke, nisam mogla da volontiram na ovoj trci, ali sam sebi obećala da će to biti ove godine. Baš u periodu kada je trebalo da se prijavim za volontiranje, pozvao me je drug i zamolio da uskočim u štafetu kao trkačica jer im se drugarica koja je trebalo da trči povredila. S obzirom da sam se spremala za trejl trku za kraj sezone i da sam bila u trenažnom ciklusu prihvatila sam poziv ali sam nagovestila da od mene ne očekuju neki posebno dobar rezultat. Srećom te slično razmišljamo, a i svima troma nam je bio prvi triatlon tako da smo se složili da je bitno učestvovati i završiti trku u limitu.

Naravno, kako to obično ide,  nekoliko dana pred trku naš plivač je dobio upalu uha, pa je na njegovo mesto uskočio sjajan mladi plivač. Bilo je i problema sa biciklom… Sve u svemu do 24h pred trku potpuna neizvesnost, umesto da mislimo o strategiji i trci, mi smo mislili kako da se sastavimo, startujemo, preživimo i finiširamo. Ali, ja sam znala da će sve da se reši ;)

Dan pred trku je bilo organizovano okupljanje trkača, podizanje startnih paketa, tehnički sastanak i pasta party. Mislim da je posećenost bila 100%. Tu smo saznali sve detalje kako će sutradan funkcionisati trka i prošli smo šematski kroz sve tranzicije (prelazak iz jedne discipline u drugu koji zahteva određene radnje koje se moraju preduzeti).

Skupili smo se pre svitanja na startu, pomalo pospani a opet ustreptali. Mislim da do sada nisam imala veću tremu (možda pred prvi polumaraton).

Nisam uspela ni par rečenica da prozborim sa drugarima i volonterima, kad eto ti našeg plivača Vlade trči ka tranziciji… Vauuu, pa on je drugi, treći! Predao je nanogicu sa čipom biciklisti koji sav važan i ponosan startuje, pa bar smo sad na rezultatim uživo 1-2 štafeta. Izvoza Gliša kraće vreme nego što je najavio, ja tek stigla u zonu tranzicije i počela da se zagrevam.

Prva dva kruga sam istrčala u nekom finom prihvatljivom tempu, navijači duž staze su bili divni, bodrili, navijali, nekako sve je lepo teklo. Volonteri su bili sjajni na okrepama, ali mene je samo zanimalo da završim trku, da me nešto ne iznenadi i da ne izdam ekipu. Kako je staza kružna sve vreme trke sam se susretala sa trkačima. Gledamo se u mimoilaženju i samo pokretima obrva, oka ili blagim dizanjem palca jedni druge hrabrimo.

Teško mi je, baš mi je teško… Ali kako je tek njima teško koji su isplivali 1.9km, pa vozili bajs 90km, kako li je njima?

I tako bodreći svoj mozak uz ogromne napore videh četvrti put cilj, ali sada je bilo vreme da kod volontera napokon skrenem desno, o divni živote, dozvolio si mi da još jednom pobedim sebe, imam još dvadeset metara, a onda i nek padnem.

Ma u cilj se ulazi pobednički sa osmehom i podignutim rukama! Uspeli smo! Finišeri triatlonske štafete: Vlada, Gliša i Dacke, ostaće zapisano zauvek! Završili smo kao petnaesti.

Organizatori su pravi profesionalci i iskusni triatlonci koji su mislili na sve probleme sa kojima se susrećemo na trkama. Imam samo reči hvale jer su sveli probleme na minimum.

Ako me pitate šta mi se nije svidelo, to je trasa kojom se trči koja se sastoji iz pretrčavanja iste deonice 8 puta, ali to je možda samo moja zamerka, jer sam ipak ja u duši trejl trkač.

Ko volontira puno daje, ali još više dobija za uzvrat – Viktor

Nekada sam maštao da ću učestvovati na triatlonu, trenutno o tome ne razmišljam jer zaista zahteva puno treninga, zato sam se prijavio da volontiram na 11TRI Belgrade, jer sam hteo da vidim kako to sve tehnički funkcioniše i kako to takmičari preživljavaju. Sa druge strane, pošto sam i sam trkač, znam koliko je za trku jedna od najbitnijih stvari da ima navijače, a ne da bude pustinja. Koliko meni kao trkaču znači jedan aplauz na trci, u triatlonu je to tri puta više. Zato sam želeo da 11TRI, kao najveći triatlon koji se kod nas održava, ima dobru navijačku atmosferu.

Iako je bilo dosta prijavljenih volontera, na sam sastanak volontera je došao mali broj ljudi što me je razočaralo. Srećom, organizatori imaju saradnju sa srednjom školom iz Smedereva, tako da su najveći deo volontera činili klinci, srednjoškolci.

Bilo je puno sjajne dece koja su u 5 ujutru ustala da bi došla na događaj i volontirali do samog kraja, tako da, jedno veliko bravo za njih!

Pošto govorim mađarski i engleski, volontirao sam na dan trke ali i dan ranije kao prevodilac i tada sam saznao da postoji ozbiljan briefing gde organizatori detaljno objasne učesnicima sve vezano za trku. Ono što mi je posebno bilo interesantno je prilika da se upoznam sa pravilnikom. Saznao sam sve o tranzicijama, sudijama, samoj organizaciji trke koja je puno zahtevnija od trkačkog događaja.

Što se navijanja tiče, to je strateški dobro organizovano, na par ključnih tačaka. Prva i najvažnija tačka bila je kod same tranzicije, tu smo podržavali i pomagali plivačima pri izlasku iz vode, usmeravali ih, neki su bili i dezorijentisani pa smo im pomagali da dođu sebi. Druga ključna tačka je bila kod uspona na most preko Ade, za bicikliste, a treća ispod mosta za trkače. Na ove tri tačke je takmičarima u sve tri discipline bila najpotrebnija podrška, i mislim da su strateški dobro postavili punktove za navijanje.

Ono što mi se jako dopalo, a što je u neku ruku tradicija na ovom događaju, jeste da sa poslednjim takmičarem/kom svi volonteri zajedno utrčavaju kroz cilj.

Činjenica da si tu ceo dan i da daješ nešto, ali kada vidiš koliko to nekome znači, sve ti se vrati. Videlo se da je takmičarima mnogo značilo naše prisustvo. To je ono što mi se najviše dopalo kod samog volontiranja.

Posebno je bilo lepo navijati za ekipu iz našeg kluba, Borisa, Dražu i sve ostale.

Jedina sugestija, koja se ne odnosi direktno na organizatore, već je više poziv za navijače. Ovo je najveća triatlonska trka u zemlji, mislim da treba biti lokal patriota i na ovakvim događajima praviti sjajnu atmosferu, učiniti da oni izgledaju veće i lepše.

Kultura navijanja kod Srba – Marina

Kada pogledamo koliko sjajnih sportista je poteklo sa ovog područja, rekao bi čovek, ovi Srbi su sigurno sjajni navijači. Realnost je ipak malo drugačija. Ne kažem da nismo srčani kada su neki tradicionalni sportovi u pitanju, ali kada su u pitanju maratoni, triatloni i ostali manje popularni sportovi, tu smo još uvek slabi.

Ono što je ipak dobra stvar, ljudi koji dolaze na ove događaje da bodre su stvarno najbolji navijači na svetu! Tu nema bujanja negativne energije, niko se nikada nije potukao na ovim događajima, nisam upoznata sa nekim diskriminatornim ispadima, šta više, imajući priliku da budem sa „druge strane“ na ovogodišnjem 11TRI Belgrade triatlonu, osetila sam sjajnu energiju koja vlada među navijačima i koja se prenosi na učesnike.

Ipak, po mom mišljenju, navijača nije bilo dovoljno. Razumem da nije svima najluđe zezanje da po tmurnom danu ustaju u 6 ujutru ne bi li pozdravili učesnike na startu, ali čak i oko podneva, kada je i sunce stiglo, navijača nije bilo onoliko koliko ovakav događaj zaslužuje.

To naravno nema nikakve veze sa organizacijom događaja, već više sa kulturom navijanja koja je kod nas na ovakvim događajima još uvek nerazvijena.

Bilo kako bilo, ljudi koji su 23. septembra bodrili naše (i ne samo naše) triatlonce, uradili su sjajan posao! Atmosfera je bila fenomenalna, a osmesi koje smo uspeli da izmamimo i onima koji su bili na izmaku snage, bili su od neprocenjive vrednosti.

Prijave su otvorene!

Zaključak je sledeći: 11TRI Belgrade triatlonska trka je idealna, kako za one koji bi da se upoznaju sa ovom disciplinom, bilo kroz štafetni nastup ili za one malo hrabrije kroz prvu polu distancu, ali je staza takva da oni iskusni mogu da je iskoriste za obaranje ličnih rekorda. Sama organizacija je besprekorna, volonteri su sjajni, a navijači, iako možda malobrojni, glasni i energični.

15. oktobra otvorene su prijave za 11TRI Belgrade 2019. Ne propustite priliku da budete deo ove velike priče! Ako niste spremni za ceo triatlon, razmislite o štafeti. Ako vas zanima kako se organizuje jedna triatlonska trka, prijavite se za volontiranje na ovoj, a dlanove za bodrenje vežbajte do sledeće godine, pa se vidimo 22. septembra 2019. godine na stazi ili pored nje.

The post 11TRI Belgrade – kako izgleda najveći triatlonski događaj u regionu? appeared first on TRČANJE.rs.

Probaj trčanje u prirodi ove zime – Prijavi se u BRC Trail CREW

$
0
0

Danas vam predstavljamo jedan od 6 programa Beogradskog trkačkog kluba. BRC Trail CREW je po mnogo čemu potpuno specifičan program, a ekipa koja ga čini je svakako najluđa u gradu.

BRC Trail Crew je polugodišnji program trail trčanja, posle koga ćete biti spremni da istrčite prvu ili vašu najbržu/najdužu trail trku.

Šta je trejl trčanje?

Trail trčanje je trčanje u prirodi (planinama, pustinjama, šumama, ravnicama…) sa što manje asfaltnog puta (ne bi trebalo da prelazi 20% od ukupne dužine staze). Staze mogu biti zemljani put, šumski putevi, planinarske staze…
Ovaj sport je u stalnom porastu kako zbog atraktivnih lokacija treninga i trka, tako i zbog potrebe ljudi da što više vremena provode u prirodi usled sedentarnog načina života u gradovima.

Program sprovodi Miloš Spartak,  na poziciji trenera za trčanje u BRC-u još od 2013, kao diplomirani DIF-ovac, maratonac i ultramaratonac sa preko 30 trail trka i pobedom na Jadovniku na 66km 2017.

Program će vam omogućiti da naučite sve što je potrebno o specifičnoj trejl opremi, o različitim formatima trka koje postoje u svetu i kod nas, o ishrani tokom trčanja, kao i o bezbednosti na stazi i smanjenju rizika od  povreda.

Trening grupe

BRC Trail CREW je otvoren za sve tipove trkača koje žele da trče u prirodi. 

U okviru BRC Trail CREW postoje 3 grupe u zavisnosti od ciljeva i trenutne utreniranosti trkača:

  • MINI TRAIL: pripremaju se za trke do 20km 1200m D+
  • MIDI TRAIL: pripremaju se za trke između 24km i 33km, 1500m D+ do 2800m D+
  • ULTRA TRAIL: pripremaju se za trke duže od 43km i sa više od 2500m D+

Teme za edukaciju 

Tokom programa realizuju se niz predavanja i sesija koje vam daju odgovor na česta pitanja svih koji krenu sa trail trčanjem. Pripremiti se za bezbedan boravak u prirodi i bezbedno trčanje je nešto što ćete steći kroz naš program.

  1. Oprema i pribor za trčanje – šta je sve potrebno za trejl trčanje
  2. Organizacija putovanja na trku – šta sve treba poneti na put
  3. Trčanje noću – saveti za bezbednost ali i motivaciju
  4. Oprema u različitim vremenskim uslovima – kako se obući za sneg, vetar…
  5. Oprema u zavisnosti od dužine trke – šta je potrebno za trčanje trka na 20-50km
  6. Ishrana tokom trčanja – šta poneti i šta jesti tokom trke u zavisnosti od dužine trke
  7. Sigurnost i prva pomoć – kako se zaštititi ako dođe do susreta sa divljim životinjama
  8. Vežbe snage – kako ojačati mišiće nogu i trupa da bi trčanje postalo što bezbednije
  9. Satovi za trčanje – predstavljanje Garmin Fenix 3
  10. Trčati na puls ili na brzinu – kako proceniti tempo trčanja i rasporediti snagu
  11. Asocijacije, Savezi i lige u Srbiji – Skyrunning, Treking Liga
  12. Poznate trke – predstavljanje, datumi i dužine, kako se plasirati
  13. Skupljanje bodova – šta znače bodovi, kako se skupljaju
  14. Predstavljanje jednog trail trkača – Scott Jurek
  15. Predstavljanje jednog trail trkača – Anton Krupicka
  16. Trail trening u sklopu priprema za polumaraton na asfaltu

Kada počinje i kada se završava?

BRC Trail Crew ekipi se možete priključiti tokom cele godine.

Program se realizuje u dva semestra. Zimski semestar počinje 20. novembra i traje do kraja aprila.

Svaki semestar se završava ciljnom trkom na koji članovi putuju zajendo. Ciljnu trku pre početka sezone određuje trener tima, no program se prilagođava prema specifičnim potrebama trkača.

Termini i lokacije treninga

  • utorak 19h – Runners Hub, Tadeuša Košćuška 78
  • četvrtak 19h – Atletska dvorana, Banjica
  • nedelja 09h – Razne lokacije brdovite i šumovite (Košutnjak, Avala, Kosmaj…)

Cena

Članarina za pola godine (novembar – april) može se uplatiti:

  • ceo iznost: 17.000 dinara
  • dve rate od po 9.500 dinara

Kontakt i prijava

Za sve dodatne informacije možete pozvati Miloša Spartaka na +381 63 1738 072 ili spartak@trcanje.rs

Priključi se

Uslov da se pristupi BRC Trail CREW-u je da iza sebe imate bar jedan istrčan polumaraton ili jednu trejl trku-trčanje od minumum 10km. U zavisnosti od vaše kondicije bićete raspoređeni u jednu od grupa.

The post Probaj trčanje u prirodi ove zime – Prijavi se u BRC Trail CREW appeared first on TRČANJE.rs.

Započnite radni dan treningom trčanja i kafom – jutarnji “biznis” termini u BRC-u

$
0
0
Da li je jutro jedino vreme koje imate za sebe? Ako želite da radne dane maksimalno iskoristite, postoji trik poslovnih ljudi koji sve postižu. Trenirajte (vežbajte) ujutru, radite efikasno tokom celog dana, a popodne posvetite porodici, prijateljima, uživanju ili ličnom usavršavanju.

Od 17. novembra trenirajte trčanje na Dorćolu u jutarnjim “biznis” terminima

Beogradski trkački klub, organizator Serbia Business Run serije, 17. novembra otvara vrata za sve trkače i ljubitelje trčanja u svom novootvorenom “BRC Runners Hub” u Tadeuša Košćuška 78.

Svaki utorak i četvrtak od 7:00 – 8:15 (u BRC Runners Hub) i subotom od 9:00 (na Adi Ciganliji) organizujemo trkačke treninge koji će vas probuditi, energizovati, dovesti u formu, a neće vam oduzeti dragoceno vreme popodne.

U BRC Runners hub, možete ostaviti stvari, posle treninga se možete istuširati i popiti kafu. Parking je besplatan. Naša lokacije na Google mapi je ovde.

Trenažini program je koncipiran tako da imate tri treninga nedeljno, što je optimalni nivo treninga za produktivnost i dobar osećaj. Radnim danima treninzi su posvećeni trčanju i vežbama snage, dok je trening vikendom posvećen dužim trčanjima.  Ako biste da trenirate više, nije problem, javite nam i mi ćemo vam isplanirati jači trening. Uz ovaj program možete istrčati trku na 10km ili polumaraton na proleće 2019.

Extra bonusi: Svi članovi dobijaju člansku karticu sa kojom ostavruju popust pri kupovini trkačke opreme u Intersportu od 30%, kao i trkačku majicu BRC-a.

Cena i bonusi

Mesečna članarina za jedan kalendarski mesec iznosi 3.600,00 RSD, bilo da trčite 1 ili svih 12 puta sa nama.

Polugodišnja članarina od 18. novembra do 31. aprila 2019. godine iznosi 16.000,00 dinara.

U ovu cenu su uključeni sledeći bonusi: lekarski pregled, BRC trkačka majica, registracija u Atletskom savezu Srbije, dodatni  trening u Atletskoj dvorani svakog četvrtka u 19:00.

Za dodatne informacije kontaktirajte BRC!

The post Započnite radni dan treningom trčanja i kafom – jutarnji “biznis” termini u BRC-u appeared first on TRČANJE.rs.

Pronađite odgovor na večito pitanje “Kako početi sa trčanjem?”

$
0
0

U sredu 14. novembra u 18h u BRC Runners Hubu održaće se besplatna radionica pod nazivom “Kako početi sa trčanjem”?

Radionicu vodi Ivan Radenković, trener trčanja i koordinator projekta BRC Škole trčanja.

Cilj radionice je da se informišete i da osvestite koliko trčanje pozitivno utiče na kvlitet života i šta je sve potrebno da bi se u svet trčanja ušlo na pravilan i bezbedan način.

Teme radionice:

  • Kako trčanje utiče na naš organizam.
  • Zašto je trčanje bolje od psihoterapije?
  • Kako se obući za trčanje?
  • Kako se trkači hrane.
  • Trčanje i mršavljenje.
  • Trčanje kao životni stil.

Na radionici nećemo trčati, sve što je potrebno da ponesete je dobro raspoloženje.

Radionica se realizuje u sklopu promocije BRC Škole trčanja. Škola trčanja u Beogradu je uvodni kurs trčanja, stručan, polugodišnji program treninga za sve od 16 do 66 godina, prilagođen za apsolutne i napredne početnike.
http://skolatrcanja.com/

Pod ruku komšiju i/ili komšinicu, mamu, tatu, brata, sestru, partnerku, partnera… i vidimo se u sredu!

The post Pronađite odgovor na večito pitanje “Kako početi sa trčanjem?” appeared first on TRČANJE.rs.


NEMA ZIDA KOJI NEĆEMO PRESKOČITI NITI TRKE KOJU NEĆEMO ISTRČATI!

$
0
0

Osvanulo je kišno, ali divno, jutro iznad Podgorice. Nekako je nepisano pravilo bilo da takva  jutra na maratonu meni donose sreću.

Uvijek bih istrčala trku.  Mokra do kože, izmorena, sa bolovima u nogama ali nasmijana i vedra  i uvijek s medaljom u ruci.

Ovo jutro je bilo posebno.

Spremna fizički i mentalno za nešto veliko što je donosio taj dan.

Polazna tačka je bila odlična. Od moje drugarice Milke krećem rano po startne brojeve. Do 7:30 sam već bila na trgu. Euforija pred trku se osjećala, iako je napolju bio žestok pljusak. Ali i tada sam shvatila da na vaš život utiče isključivo ono što nosite u sebi.

Nikakve vremenske neprilike nijesu mogle poremetiti to ,,nešto’’ iznutra.

Nakon podizanja startnih brojeva, dok čekam drugare,  sjedam u kafe i dobijam inspiraciju za fb status:

,,Poslije pauze od pola godine, što zbog povrede što zbog drugih činilaca, jutros se opet, na pravi način vraćam mojoj istinskoj ljubavi – trčanju. Okušaću se prvi put na Podgoričkom polumaratonu, i kroz taj izazov ću proći zajedno sa drugarom Velizarom Batom Obradovićem, iz Nikšića, koji iako ima potpuno oštećenje vida, takođe ima i veliko srce da doživi sve ovo i gleda očima duše. Moj motiv za trku je sljedeci: želim pružiti ono što svako od nas želi dobiti: podršku, požrtvovanje, brigu, ljubav, drugarstvo! Pošto je 21km cijeli ,,jedan život” vjerujem da će biti uzbudljivo. Imam ozbiljan zadatak ispred sebe. Držite palčeve’’

Izlazim na trg i susrećem se sa  Igorom Majerom, prvim Ultraman-om iz Crne Gore, vječitom inspiracijom i uzorom. Zajedničko slikanje ispred daje energiju za dalje.

Sa ponosom, Igor Majer i ja

Već u 9h počinjemo da dajemo podršku maratoncima. Tu su i drugari iz Srbije i sa Maraton akademije, što me posebno raduje. Ima nas svuda. Gledajte samo drugaricu kako uživa pred trku i sigurna sam,  uz dobar provod u Podgorici.

Selfie time pred trku

U busu za Danilovgrad upoznajem glavnog organizatora Kruševačkog polumaratona Senišu Gašića i divnu trkačicu, Sanju Spajic, i ne prestajemo da pričamo sve do dolaska. Uz sjajnu trkačku energiju, pominjemo društvo sa grupe i generalno komentarišemo trkačku situaciju u regionu.

Stižemo u Danilovgrad…a onda ispod šatora ugledam lice mog drugara, Velizara Bata Obradovića sa kojim treba da trčim trku. Pripremamo startne brojeve i sve ostalo, dok treme nijednog trenutka nije bilo, ni sa njegove, ni sa moje strane. Kao da smo znali da je trka naša i da nas od našeg cilja čeka svega 21km.

POSEBNOST OVE TRKE

Za samu trku, Bato i ja smo se odlučili mjesec dana ranije, iako su naznake bile čak i pola godine prije toga.

Ono što daje posebnu čar ovoj trci jeste to da je moj drugar  osoba sa potpunim oštećenjem vida, ali zasigurno ravnopravan partner u samoj trci. Moja odgovornost je praktično bila da vizuelno vodim trku, a on je bio taj koji nas je bodrio sve vrijeme i sigurno bio i u boljoj fizičkoj kondiciji od mene.

,,Posebnu zahvalnost na ovaj korak dugujem i Slobodanu Jotiću koji mi je dao vjetar u ledja  i vjerovao da ja to mogu’’.

SAMA TRKA

Pred sami start kiša je pljuštala sa svih strana. Krenuli smo hrabro, sa vjerom i dostojanstveno. Uz  pogodnu opremu za takvo vrijeme, za nas nije bilo zime. Tokom naše trke, lastiž nas je vezao i time održavao naš tempo. Staza je izuzetno bila pogodna za naše ,,putovanje’’, pa stoga nijesmo morali brinuti o brdima ili drugim preprekama, osim kraćih bara, rupa ili ležećih policajaca.

Na svakih  pet kilometara pozdravljali smo naše dosadašnje uspjehe, provjeravali treba li kome šta od okrepe, a Bato je uvijek na pitanje kako se osjeća, govorio: ,,Nisam se ni zadiha’, Nindža’’!

Petnaesti kilometar posebno pamtim, kada sam ga zagrlila iz sve snage jer sam znala da je cilj skoro tu, da smo uspjeli.

Pred sami ulazak u Podgoricu, par kilometara pred cilj oblačimo majice sa jasnom porukom, koje je Bato pažljivo pripremio za nas:

Trka je istrčana. Batov i moj cilj ostvaren. Da pomjerimo granice i pobijedimo sebe. Da pokažemo svijetu da ništa nije nemoguće i da, ukoliko udružimo snage, znamo da ćemo lakše doći do cilja. Vjerujte da dobro se dobrim vraća, a mi se vidimo na nekoj od narednih trka!

The post NEMA ZIDA KOJI NEĆEMO PRESKOČITI NITI TRKE KOJU NEĆEMO ISTRČATI! appeared first on TRČANJE.rs.

Maratonski put do maratona –Šestomesečno putovanje kroz izazove

$
0
0

Reče moj prijatelj Nikola, ajde da istrčimo taj maraton da ne lažemo više ljude da smo maratonci a trčimo polumaratone.

Prošle nedelje u Ljubljani sam istrčao svoj prvi maraton. Skoro 24 sata sam bio u potpunoj euforiji poznatoj kao runner’s high. Da sam tada pisao tekst verovatno bi se sastojao od nekontrolisanih uzvika ushićenja “AAAAAA”, “Ja sam maratonaaaaac” i sl. prožetih pozivima svima da trče maraton, izjavama da ću sledeći maraton trčati za mesec dana, ili za nedelju dana, ili već sutra, ili sada odmah, samo da uspem da ustanem iz kreveta.

Dva dana kasnije, euforiju je zamenio potpuni mir i blagi osmeh zadovoljstva koji ne silazi sa lica. Još uvek ne mogu potpuno da se vratim redovnim obavezama i poslu. Ne ide. Razmišljam uglavnom o tome kako sam postao maratonac. Zanimljivo, najmanje razmišljam i sećam se same trke. Misli su uglavnom na mesecima i danima pre. Sada mnogo bolje shvatam reči mog prijatelja Bobana koji mi je jednom rekao:

Ne postaješ maratonac na trci, trka je samo formalnost. Maratonac postaješ na treningu i u procesu pripreme.

Kada sam prošle godine, baš u vreme Ljubljanskog maratona, počeo da razmišljam o trčanju svih 42195 metara, imao sam istrčan ceo jedan polumaraton sa veoma skromnim vremenom od 2:17. Ideja trčanja maratona je bila daleka i apstraktna. Fokus mi je tada bio da se ubrzam na polumaratonu. U tekstu “Kako sam početo da trčim” sam i napisao da mi je cilj da trčim 1:45. Prijavio sam se u Belgrade Running Club i bio jedan od najredovnijih na treninzima, potpuno posvećen zadatom cilju. Iako plan za 1:45 nisam ispunio u Beogradu već malo kasnije u Novom sadu, dobio sam samopouzdanje i potvrdu da redovni treninzi uz dobar plan treninga daju razultate.

Na startu. Tada sam već bio maratonac. Nekoliko sati kasnije je samo došla formalna potvrda toga.

Tada je ideja maratona postala realna. Bilo je dileme da li da se u klubu priključim grupi koja želi da se još ubrza na polumaratonu ili maraton grupi. Razmišljao sam, ako sa 1:45 spustim na 1:35, ja ću i dalje biti sasvim prosečan polumaratonac. Ako završim maraton, biću maratonac. Dileme više nije bilo. Poučen iskustvom prethodnih 6 meseci bio sam siguran da ako nastavim sa redovnim treninzima i zadržim nivo napora, da ću stići do maratona, baš kao što sam stigao ispod 1:45 na polumaratonu.

Ne ide to tako. Kao što nam je na samom početku jedan od maratonaca rekao: maraton nisu dva polumaratona. Dodao je i da je na maratonu najvažnija glava. Nisam to razumeo kako treba. Posebno nisam razumeo da se to ne odnosi samo na trku, već na ceo proces.

Od prvog dana do trenutka kada prolaziš kroz cilj, najvažnija je glava.

Ovih 6 meseci priprema za maraton je fantastično iskustvo. Verujem da to čudno zvuči i da sa strane izgleda kao čist mazohizam. Stotine i stotine pretrčanih kilometara. Dužine od 24 do 36km. Trčanje leti po vrućini. Ustajanje u 5 da bi bar malo izbegao vrućinu. Dehidracija, crni nokti, žuljevi, povrede, bolovi, grčevi. Led, kreme, masaže, fizioterapeut, istezanje, rolanje. Opsesivno čitanje testova trkačke opreme, saveta za maraton, naručivanja opreme. Socijalni život polako nestaje.

Socijalni život je trčanje i “recovery” (odmor nakon trčanja u lokalnom kafeu) sa drugarima sa trčanja. Sve je bilo podređeno trčanju. Privatne i poslovne obaveze sam usklađivao sa treninzima. Sve je moglo da se pomeri i otkaže, samo treninzi nisu.

Dva meseca pred maraton sam morao i na operaciju žuči. Znam da suludo zvuči da sam je zakazao tako da bude u “recovery” nedelji, da bi što manje izgubio od treninga. Na operaciju sam otišao istog dana kada sam istrčao subotički polumaraton jer, kako izgubiti i jedan dan. Bio sam beskrajno nervozan jer je lekar rekao da ću se u puni trening vratiti za dve nedelje, a u stvari je bilo tri. Hteo sam sa koncima da trčim 34km. Ono malo razuma što mi je ostalo u glavi je ipak prevladalo pa nisam.

Nadam se da sada razumete zašto je najvažnija glava. 6 meseci priprema je dugo. Jako dugo. Sedeo sam pre desetak dana sa svojim drugom trkačem, sada maratoncem, Sretenom i konstatovali smo kako nam je dosta. Želimo da konačno istrčimo taj maraton i vratimo nazad svoj život.

Glava mora da bude odlučna i čvrsta da vas iznese kroz 6 meseci svega što sam napisao, kao i uspona, padova, loše odrađenih treninga, sumnji, još sumnji, pada samopouzdanja, anksioznosti i nečeg što nisam znao da će doći, a mnogi su mi pominjali – ceo proces te natera da mnogo bolje upoznaš sebe, da vidiš svoje granice. Da vidiš gde si jak, ali posebno da vidiš gde si slab. Da se suočiš sa strahovima, dilemama.

Sve skrivene i potisnute stvari su izašle na površinu. Neke sam pobedio, neke su pobedile mene. Bitno je da sam glavne bitke dobio. Zato sam i istrčao tih 42195 metara. A samo nekoliko dana pre sam podsetio sebe na Meryl Streep na kraju jednog filma kada je potpuno slomljena rekla: “ I have doubts. I have such doubts.

Kiša na startu, kiša na stazi, kiša na cilju….

A onda se setiš da ništa nije savšeno. Ni pripreme nisu bile savršene ali ni okolnosti u nedelji pre maratona kada ti treba mir i odmor a dobiješ upravo suprotno. Vreme na trci je bilo daleko od savršenog — kiša, i još mnogo kiše, smrzavanje. Još mnoge stvari nisu bile savršene, ali sam se tih dana više nego bilo čega setio te rečenice mog prijatelja Bobana: ne postaješ maratonac na trci, trka je samo formalnost. Maratonac postaješ na treningu i u procesu pripreme. Opusti se Pavle, ti si već maratonac.

Na 36km sam osećao umor ali sam imao još puno snage. Sasvim dovoljno da sam bio siguran da ću završiti trku. Tu negde je i tačka gde sam video u daljini zgrade u čijoj blizini je cilj. Pričali su mi o tom ushićenju kada završavaš maraton. Nije bilo tako kao što su pričali. Bilo je beskrajno jače.

Kroz emocije u tim poslednjim kilometrima je izašla svaka sumnja, svaki bol i sve kroz šta sam prošao za poslednjih 6 meseci.

Nije mi smetalo ni što sam potpuno mokar, ni što mi je užasno hladno, ni što je već počelo svašta da boli. Poslednji kilometri su proleteli. Sećam se fantastičnih navijača u Ljubljani koji su uprkos užasnoj kiši u ogromnom broju bili na ulicama i navijali. Sećam se kako sam iz ko zna kog razloga stao na okrepnoj stanici na 40-om kilometru i lagano jeo banane i čokolade i bile su mi najukusnije na svetu. Sećam se tri sjajne trkačice iz Belgrade Running Club-a koje su sa prozora jedne zgrade negde na 41-om kilometru iz sveg glasa vikale “Pavle, Pavle”. Sećam se mog razdraganog support team-a pred ciljem (koji me je spasio na 20-om km kada sam promenio potpuno mokre patike, čarape i majicu). Sećam se i glasa sa razglasa koji najavljuje moj ulazak u cilj. Usporio sam i gotovo stao pred ciljem i pomislio: kakvo je ovo putovanje bilo!

Šestomesečno putovanje je promenilo istrčanu dužinu sa 21km na 42km. Ali, to je toliko nebitno. Putovanje je promenilo mene. Za mene je priča o maratonu priča o menjanju sebe.

Od pola do celog za šest meseci

Ovaj sjajn tekst je originalno objavljen na blogu Matta Marenica, a ako te je ohrabrio da probaš da uđeš u 1% svetske populacije koja je istrčala maraton, prijavi se za Maraton akademiju Beogradskog trkačkog kluba, upis je u toku!

The post Maratonski put do maratona – Šestomesečno putovanje kroz izazove appeared first on TRČANJE.rs.

Trenirajte u grupi za vaš novi PB – BRC Road Runners program za trkače i napredne početnike

$
0
0
BRC Road Runners je program za sve koji su već u trčanju, trče trke samostalno, završili su Školu trčanja ili su dobroj kondiciji. U zimskoj sezoni pripremili smo program koji će vam omogućiti da trenirate po trenažnim principima vrhunskih trkača, ali prilagođeno vašoj trenutnoj formi.Cilj programa je da se pripremite i da istrčite svoj lični rekord na 21 km ili na 10 km. Planirane trke za ovu sezonu su Barselona polumaraton, Beogradski maraton (21km), a sezonu završavamo na polumaratonu u Dubrovniku.

Trening je koncipiran tako da se trenira 4 puta nedeljno. Pored trkačkih treninga radi se na snazi, pokretljivosti zglobova i na tehnici trčanja.

Lokacije i termini treninga

  • ponedeljak 19h – Brankov Most, Sport Active (snaga + trčanje)
  • sreda 19h – Runners Hub, Tadeuša Košćuška 78 (trčanje)
  • četvrtak 19h – Atletska dvorana (tehnika trčanja + snaga + pokretljivost)
  • subota 9h – Ada Ciganlica, klub Šuma (trčanje)

Cena

Cena programa koji traje pola godine može da se plati na dva načina:

  • 17.000 dinara
  • u dve rate od po 9.500 dinara

Bonusi

U cenu programa ulazi:

  • klupska majica
  • lekarski pregled

Razlika između vežbanja (working out) i treniranja (coaching) je velika.

Tako je i u trčanju: možete trčati i možete trenirati trčanje.

Osnovna razlika jeste u tome da vežbanje (trčanje) podrazumeva aktivnost bez cilja i jasnog plana (sistema treninga). Kada trenirate onda, po pravilu, imate ciljano vreme i sistem za koji se nadate da će vas dovesti do tog ciljanog vremena.

Vežbati je mnogo važno i mnogo bolje nego ništa ne vežbati. U ovom brzom vremenu u kome živimo čoveku često nije ništa drugo i potrebno – nego da ode i da se lepo umori, bilo to u teretani ili na partiji basketa ili trčanja. 

Ipak, ako želiš da napreduješ, onda je potrebno promeniti pristup.

Taj drugi pristup je pristup profesionalaca.

Profesionalac (svi smo mi amaterski trkači, niko ne zarađuje) zna da planira sezonu. Planirati sezonu znači da imate jasnost koju trku želite da istrčite, koju distancu i u koje vreme. To je verovatno vaša trka prioriteta A. U sklopu sezone možda imate i druge ciljeve, kao što je npr. da uradite neku veću distancu (prioritet B ili isprobate neku drugu disciplinu).

Ako ste profesionalac u trčanju, možda imate i plan na duži vremenski rok. Na primer, znate da ćete sledeće godine trčati maraton, a one tamo eventualno trail trku na 100km. 

Da bi uspeli i napredovali u trčanju, najbolja investicija je trener (online), a druga najbolja investicija (još bolja) jeste trening grupa sa trenerom.

Pejs grupa je ta koja vam omogućava da gurate onda kada je teško, u stilu Etiopljana i Kenijaca koji trče u grupi da obore svetski rekord.

Trener je tu da vas vrati na početak, vidi šta je važno, odmori kada je teško. Zajedno sa vama, pomaže vam da uvidite gde su vam granice i kako ih pomeriti. To je treniranje trčanja, i to je jedan uzbudljiv proces ličnog postignuća. 

U BRC-u, kroz više od 5 endurance programa, pomažemo trkačima da postanu PRO. Bilo da želite da oborite lični rekord na 21k, unapredite specifičnu snagu za trčanje, isprobate triatlon ili maraton, tu smo da trenirate bolje!

PRIJAVI SE

The post Trenirajte u grupi za vaš novi PB – BRC Road Runners program za trkače i napredne početnike appeared first on TRČANJE.rs.

Sve što treba da znate o najznačajnijem trkačkom treningu: Spori trening dužine ili Long Slow (Social) Distance.

$
0
0

Spori trening dužine (Long Slow, neki kažu i Social, Distance), skraćeno LSD ili kako se među trkačima u Srbiji zove “dužina” je neizostavni deo svakog treninga za dugoprugaše koji se spremaju za trke od 10km do ultramaratona.

On je, kao što mu naziv sugeriše, spor, jer se u toku treninga ide na to da puls bude što niži, dakle u aerobnoj zoni, a održava se celo trajanje treninga, satima (ili minutima, zavisno od dužine).  Većina trkačkih klubova LSD trening zakazuje tradicionalno za nedeljno jutro, ili vikend, kada imamo najviše vremena za njega. Kakvu brzinu treba održati, na šta obratiti pažnju i koje su najčešće greške?

Dužina se trči obično od 08-30km laganim  tempom, na 70-85% maksimalnog srčanog pulsa, ili 60 – 80% radnog. Ukoliko vas ovi brojevi zbunjuju, razmišljajte o tome kao o tempu  pri kojem možete da razgovarate sa osobom pored vas bez toga da se zadišete. Trčanje dužine je pravo aerobno trčanje, a tada ste u nekom srednjem režimu koji nije suviše energetski rasipan i nema opasnosti od povreda.

OPREZ: Mnogi početnici su suviše nestrpljivi da razviju brzinu kao i dužinu. Ovo ih posle nekog početnog uspeha može potpuno iscrpeti, a ako se takvo stanje nastavi, njihov organizam neće više moći da podnese takav stres i povrede su neminovne. Tada oni gube motivaciju i želju za trčanjem.

Ako trčite dužinu sporim aerobnim tempom i dozvolite telu da se oporavi između napornih treninga, smanjićete negativne uticaje i rizik od povreda. Tako ćete istovremeno izgraditi bazu na koju možete ubaciti i brze treninge. Ove brze treninge možete početi tek pošto imate dobar trkački staž od recimo 6-12 meseci sa sporim dužinskim treninzima. Naravno da vam je jasno da ako se zadržite na sporim dužinskim treninzima, nećete nikada postati brz trkač. Ako želite da se takmičite, to vam je sledeći korak. Dakle, dužina pre brzine.

Kako se trči dužina?

  1. Ne krećite sa trčanjem bez pripreme. Prvo uradite zagrevanje 5-8 minuta  da budete sigurni da ste razradili mišiće.
  2. Trčite tako 3-4 kilometra polako ubrzavajući do vaše standardne brzine za dugački trening.
  3. Pokušajte da održavate brzinu konstantnom do kraja treninga. Ona će se ipak malo varirati, ali je važno da ne upadnete u zamku brzine.
  4. Dišite ravnomerno. Ukoliko ste se zadihali  i dah vam je plitak -idete prebrzo.
  5. Na kraju treninga dužine, ako imate snage, rastrčite se nekoliko puta po 60 – 80 metara da malo omekšate ukrućene mišiće nogu i da vidite da li imate brzinu u nogama. Ovo vam znači na maratonima za poslednji sprint pred cilj.
  6. Sledi hlađenje i istezanje mišića – lagano i oprezno.

Koristi od dužine

  • Osnovna korist je povećanje aerobnog otpora,
  • Poboljšanje cirkulacije i proširenje srca, dakle, povećavanje efikasnosti celog kardiovaskularnog sistema, to znači bolji transport kiseonika ka mišićima
  • Uči telo kako da sagoreva masne naslage radi napajanja mišića energijom, pored glikogena koji je uobičajno gorivo za brzo trčanje. Ovo je važna korist za polumaratonce i neophodna za maratonce
  • Posle intenzivnog treninga u kome se trčalo u višem, anaerobnom režimu u kome se stvara mlečna kiselina, sporiji trening u aerobnom režimu te nusproizvode metabolizma uklanja iz mišića i služi za oporavak
  • Razvijanje mentalne snage i sigurnosti da možete istrčati  dužine i građenje volje da nastavite dalje, prevazilazeći eventualne bolove pri kraju sporog treninga dužine, kada su noge već umorne.
  • Popravak stila trčanja i stava prilikom treninga, tako da na najefikasniji način koristite energiju koju imate i smanjite nepotrebne pokrete sa strane i male korake.

Koja je brzina kojom treba trčati dužinu?

Brzina kojom treba trčati spori trening dužine je relativna za svakog trkača i trkačicu i zavisi od raznih faktora.

Prvi faktor je to za kakvu trku se spremate. Ako je to maraton, tempo na dužini je sporiji za oko 20% od brzine koju planirate da postignete na njemu. i sporiji nego za polumaraton ili za trku na 10km. LSD  tempo pred polumaraton može da bude i do 25% sporiji od planiranog tempa.

Jedan od važnijih faktora je u tome kakav trening ste imali dan ranije. Ako ste imali brzi intezivan trening onda uradite 15 – 20 sekundi sporiji tempo po kilometru nego vaš normalni tempo. Ovako dozvoljavate mišićima da se potpuno oprorave.

Brzina treba da je konstantna i udobna. Ukoliko niste sigurno koje brzine očekujete na trci za koju se spremate, iskoristite ovaj mcmillan kalkulator , ali imajte na umu da su svi podaci okvirni i treba da ih prilagodite sebi.

Kako vi trčite LSD? Razbite neki od početničkih mitova i podelite sa nama savet za LSD trčanje! 

The post Sve što treba da znate o najznačajnijem trkačkom treningu: Spori trening dužine ili Long Slow (Social) Distance. appeared first on TRČANJE.rs.

Trčanje po mraku – prednosti i mane

$
0
0

Zima je konačno rešila da svrati i u naše krajeve, a sa sobom, pored hladnog vremena, donosi nam i prekratke dane. Osim ako ne radite u smenama, obdanicu zimi uglavnom provodimo na radnom mestu. To je razlog zašto smo zimi osuđeni na trčanje po sumraku ili mraku. Za razliku od leta, kada svesno biramo da trčimo noću zbog prijatnije temperature, zimi praktično nemamo izbora (izuzetak su vikend treninzi dužine).

To svakako nije razlog da odustanemo od trčanja zimi. Uz ovih par saveta, trčanje po mraku će vam postati normalno, a nekima čak i zabavno.

Prednosti trčanja po mraku

  1. Manje gužve na stazi za trčanje
  2. Čistiji vazduh
  3. Manje buke zbog slabijeg saobraćaja
  4. Nema UV zračenja

Loše strane trčanja po mraku

  1. Slabija uočljivost na ulici od drugih učesnika u saobraćaju, pa morate biti pažljiviji
  2. Veći je rizik povređivanja, npr. uganjuća noge zbog slavije vidljivosti
  3. Ograničeni ste na kretanje po osvetljenom prostoru: ulične svetiljke
  4. Ako želite trčati po neosvetljenoj stazi, morate nositi specijalnu opremu za trčanje po mraku
  5. Pitanje bezbednosti, posebno važno za devojke

Noćno trčanje je ponekad rezultat činjenice nedostatka slobodnog vremena u toku dana. A pošto je vrlo važno da se bude dosledan i da se treninzi trčanja ne preskaču, rekreativci često trče pod sijalicom. Naročito je teško ukomponovati posao i trčanje u zimskim mesecima kada je dan kratak, pa ustajete pre zore, a vraćate se kući posle sutona. Tada hteli – ne hteli nametnuće vam se pitanje trčanja po noći. Trkači vole da porane pre zore i da pre posla i dnevnih obaveza urade trening. Ukoliko niste tip koji se lako budi izabraćete varijatnu treninga posle radnog dana, tj neposredno pre spavanja.

Dva najvažnija saveta za trčanje noću

Najvažnije dve stvari koje morate znati kada trčite napolju po noći su da vi vidite i da budete viđeni. Morate znati kuda idete, a posebno po čemu gazite. Usled slabije vidljivosti može vam se desiti da nagazite na neki kamen, koren ili drugu neravninu i tako povredite skočni zglob. Ukoliko je veoma kasno može proteći dosta vremena dok se neki auto ne pojavi.

Reflektujuća oprema za trčanje po mraku je obavezna! Izvor: JustRunlah

Zato je važno da uvek kažete nekom da ste otišli na trčanje i da ga obavesite koliko vremena planirate da ostanete. Ponesite torbicu sa napunjenim mobilnim telefon i par stotina dinara za slučaj da vam je potreban taxi do kuće.

Sa druge strane vozači vas moraju videti ako trčite ivicom puta. Ukoliko vaša oprema nema deo koji reflektuje svetlost kupite marker mačije oko (poput onog koji bi trebao da stoji na sedištima bicikli).

Preporuke i mere opreza

  • Trkači koji treniraju po mraku imaju na raspolaganju razne lampe koje se nose oko pojasa, ruke ili na glavi, što mnogo doprinosi vidljivosti na stazi kojom trčite. Pred toga postoje i razne led-lampice koje možete da okačite na noge i ruke i tako budete uočljiviji za saobraćaj ili prolaznike. Možete i da stavite traku oko ruke ili noge koja reflektuje svetlost.
  • Trčite u suprotnom smeru u odnosu na saobraćaj, u slučaju da se rekreirate ivicom puta. Tako je lakše da izbegnete vozila jer ih vidite kad dolaze.
  • Ne nosite tamnu odeću po noći. Najbolje se vidi bela boja, ali i narandžasta i žuta će završiti posao. Ostale boje se ne preporučuju. Neki trkači preferiraju da se obuku u reflektivnu, fluorescentnu odeću koju imaju svi vozači. Namenska oprema za trčanje po pravilu ima reflektujuće elemente (pogledaj sliku) baš radi trčanja po mraku. Ako imate prilike kupite dobru trkačku opremu.
  • Na raskrsnici trčite iza vozila. Nema garancija da vas je vozač video na raskrsnici i zato možda neće ni stati.
  • Ne koristite slušalice i mp3 uređaje! Glasna muzika iz njih smanjuje vašu sposobnost da čujete sirenu vozila, glas ili potrencijalnu opasnost. Ako ih morate koristiti, izaberite takvu stazu gde nećete naići na saobraćaj. Može vam se desiti da vas napadnu psi, a da niste čuli kad su vas upozorili lajanjem da su u blizini.
  • Nosite kačket na glavi i eventualno prozirne naočare. Razlog tome su grane koje niste primetili a mogu vam zaštititi lice i glavu. Naočere štite i od insekata, koje vaša lampa privlači. Trkački kačketi po pravilu imaju reflektujuće markere za bolju vidljvost u mraku.
  • Trčite sa nekim. Vreme će vam lepše proći, a lakše ćete izaći na kraj u nezgodnim situacijama.
  • Trčite po dobro poznatoj stazi. Neka vam lokalni sporstki klub sa stazom koja je otvorena do kasno u noć bude prvi izbor. Dobar primer je Olimp na beogradskoj opštini Zvezdara.

Naravno, uvek možete da se odlučite i za plan B, a to je pokretna traka u lokalnoj teretani. Bezbednost je zagarantovana, ali proverite kakav je ventilacioni sistem u teretani i koliko se čeka na red da biste došli do trake.

Da li volite da trčite po mraku? Podelite sa nama vaše iskustvo ili savet.

The post Trčanje po mraku – prednosti i mane appeared first on TRČANJE.rs.

Viewing all 2880 articles
Browse latest View live